Označavanje i biranje tri grada koja su najbolja tj. najgora za ulaganje je vrlo teško uraditi iz razloga potrebe sveobuhvatnosti velikog broja faktora koje tu treba uvrstiti. Možemo reći da sa stanovištva ekonomske aktivnosti zasigurno Podgorica predstavlja najbolji grad za ulaganje kao glavni motor crnogorske ekonomije, kao i grad u kojem se nalazi i veliki dio administracije. Sa druge strane, Podgoricu kao glavni grad karakteriše veliki broj biznis barijera koje se manifestuju kroz donošenje akata i uvođenje nameta koje ugrožavaju poslovanje. Posljednja Odluka u tom nizu je nedavno usvojena Odluka o radnom vremenu Glavnog Grada koja zasigurno ne predstavlja stimulativnu odluku za nekog ko želi da investira u ugostiteljski sektor na teritoriji Podgorice.
Atraktivnost jednog grada takođe zavisi i od prizme uštede vremena (potrebnog za sprovođenje procedura) kako lokalne samouprave tako i samih investitora (potencijalnih i postojećih privrednika). U tom kontekstu treba istaći napredak Opštine Danilovgrad koja je i zasigurno dobila najveći broj pohvala od strane stranih i domaćih investitora. Takođe, Opština Cetinje je kreirala paket stimulativnih mjera za privlačenje investitora. Ovo je veoma značajno jer će se na taj način iskoristiti potencijali za budući razvoj prijestonice Crne Gore.
Na kraju treba naglasiti i da je jug Crne Gore veoma atraktivan za investicije iz ugla same geografske lokacije i prirodnih resursa koje nudi. Tako na primjer, Tivat i dalje predstavlja veoma atraktivnu lokaciju za ulaganje, kao i Opština Bar. Opština Bar prepoznata je i kao opština u kojoj lokalna samouprava prepoznaje potrebe privrede pa se kontinuirano radi na unapređenju samog poslovnog ambijenta. Ipak, sa druge strane, i u ovim opštinama postoji veliki broj biznis barijera koje dalje treba eliminisati. Kotor predstavlja resursni dragulj Crne Gore, ali u istraživanju sprovedenom od strane UPCG u 2012.godini Kotor je označen kao jedna od opština u kojoj administrativne procedure predstavljaju najveći problem za postojeće privrednike. Takođe, Opštinu Budva, kao jednu od najatraktivnijih turističkih destinacija Crne Gore karakteriše veliki broj barijera za investiranje, pri čemu je dovoljno navesti problem prostorno – planske dokumentacije.
Sa druge strane, sjever za sada ne predstavlja posebno atraktivno područje za investiranje, bez obzira na bogatstvo prirodnih resursa. Zbog izostanaka infrastrukture, sjever Crne Gore karakteriše odsustvo investicionih projekata koji bi obezbijedili zapošljenje za lokalno stanovništvo. Ipak, većina kreditnih linija, kao i linija za zapošljavanje je upravo namijenjena sjeveru što bi trebalo da poveća atraktivnost i ravnomjerni regionalni rast Crne Gore.
Iako gore navedene prednosti u mnogome predstavljaju Crnu Goru kao veoma poželjnu destinaciju za investiranje, jasno je da se mora unapređivati poslovni ambijent. Ovo je zasigurno najpotrebnije hitno uraditi na lokalnom nivou.
Kao jedan og glavnih opštih problema može se navesti nepostojanje jedinstvene evidencije o broju lokalnih taksi, naknada i ostalih davanja po opštinama u Crnoj Gori, te shodno tome i ukupan izdatak koji jedan privrednik po tim osnovama "izdvaja" tokom jedne finansijske godine. S tim u vezi, neophodno je uraditi inventar svih taksi, naknada i drugih davanja koje se plaćaju na lokalnom nivou, i to sa aspekta pojedinačnih opština u CG.
I dalje će kao značajna barijera ostati dozvole koje se izdaju na lokalnom nivou, a koje karekteriše potpuna decentralizacija i neujednačenst postupanja u lokalnim upravama, kako u pogledu dokumentacije, tako i u pogledu visine troškova. U tom smislu treba razmotriti mogućnost da se zakonom, dakle na nacionalnom nivou, urede administrativni postupci, potrebna dokumentacija i limitiraju troškovi (da se odredi raspon i maksimalni iznos preko kojeg ne mogu ići lokalne uprave).
Dakle, smatramo da bi adekvatnim izmjenama Zakona o finansiranju lokalnih samouprava i drugih propisa, trebala uvesti ujednačena praksa u lokalnim upravama, te uticati na obuzdavanje prakse poslovnih neizvjesnosti preduzetnika i privrednih društava, kada su u pitanju razni prihodi lokalnih samouprava. Time bi se praktično eliminisana pojava da lokalne samouprave bez primjerene ekonomske analitike, određuju visinu naknada po svom nahođenju, što stvara ne samo pravnu nesigurnost, već i ozbiljan zazor za potencijalne investitore da ulažu na teritorije pojedinih opština.
Generalni sekretarijat UPCG