Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) je 19. maja 2016. godine podnijela Ustavnom sudu Crne Gore inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o zaradama u javnom sektoru. Kao podnosilac inicijative, UPCG smatra da je više odredaba odnosnog zakona suporotno Ustavu Crne Gore, budući da se njima narušavaju ustavni principi jednakosti svih pred zakonom bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo (član 17, stav 2), te sloboda otvorenog tržišta, preduzetništva i konkurencije (član 139).

Prema UPCG, pomenuti zakon je neustavan, nekonzistentan sa pravnim sistemom Crne Gore i ne korespondira sa ratifikovanim konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR). Navedeno proističe prvenstveno iz nesklada zakona sa Ustavom Crne Gore, a zatim i iz kolizionog odnosa sa mnogim pozitivnim zakonskim aktima, sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ratifikovanim međunarodnim konvencijama, kao i kolektivnim ugovorima – počev od Opšteg kolektivnog ugovora koji je zaključen na nacionalnom nivou, preko važećih granskih, te pojedinačnih kolektivnih ugovora zaključenih na nivou kompanija.

Stav UPCG je da se privredni subjekti, bez obzira na to što su u stoprocentnom ili većinskom državnom vlasništvu ili vlasništvu lokalnih samouprava, ne mogu podvesti pod javni sektor u smislu Zakona o zaradama u javnom sektoru.

S druge strane, ako se ima u vidu da država participira u organima upravljanja određenih privrednih subjekata (kao osnivač ili većinski vlasnik), jasno je da ona u značajnoj mjeri (ako ne i u potpunosti), preko svojih predstavnika u tim organima, može upravljati poslovnim procesima i kreirati odluke shodno rezultatima rada i poslovanja.

U interesu punog informisanja crnogorske javnosti, u nastavku slijede razlozi na kojima UPCG temelji ovakav stav, a koji čini osnov podnošenja inicijative za ocjenu ustavnosti predmetnog zakona.

  1. predmetnim zakonom povrijeđen je princip pravnog poretka iz člana 9 Ustava Crne Gore po kojem potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. Naime, članom 74 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji važi od 01.05.2010. godine, predviđeno je da će Crna Gora, u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu Sporazuma, na javna preduzeća i preduzeća kojima su dodijeljena posebna i ekskluzivna prava primjenjivati principe utvrđene Ugovorom o EZ, s posebnim osvrtom na član 86;
  2. Odredbama člana 13 Zakona o unapređenju poslovnog ambijenta propisano je da se postojeća javna preduzeća imaju reorganizovati u skladu za Zakonom o privrednim društvima, i to najkasnije do 30.07.2013. godine, a sve ovo bez ikakvih posebnosti kada je u pitanju isključivo ili većinsko državno vlasništvo u tim preduzećima. Suprotno odredbi ovog člana, osporeni zakon članom 2 i 41 pravi izuzetke kada su u pitanju preduzeća čiji je osnivač ili većinski vlasnik država;
  3. Osporeni zakon dovodi u pitanje primjenu Konvencije br. 98 o pravima radnika na udruživanje i kolektivno pregovaranje budući da zaposleni u privrednim društvima, nezavisno od vlasništva nad istim, ne mogu pregovarati usled unaprijed propisanih ograničenja;
  4. Smatramo da se zaposleni u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave ne mogu smatrati zaposlenima u javnom sektoru kako to predviđa član 10 stav 2 tačka 5 i 6 osporenog zakona , iz prostog razloga što ta privredna društva, bez obzira na oblik obavljaja privredne djelatnosti, u cjelosti posluju po propisima koji važe za sve ostale privredne subjekte realnog sektora;
  5. Imajući u vidu činjenicu da Vlada preko svojih predstavnika u organima privrednih društva učestvuje u odlučivanju i poslovanju, smatramo neprihvatiljivom i neopravdanom odredbu člana 21 stav 5 koja predviđa da se uslovi i način ostvarivanja prava na varijabilni dio zarade za zaposlene u pomenutim privrednim društvima utvrđuje aktom nadležnog organa pravnog lica uz saglasnost Vlade, po predhodno pribavljenom mišljenju Ministarstva. Na isti način posmatramo i član 24 stav 1 tačka 5 osporenog zakona koji predviđa da se i koeficijenti zaposlenih u privrednim društvima u vlasništvu države ili lokalne samouprave utvrđuju kolektivnim ugovorom ili drugim aktom tog društva uz saglasnost Vlade i predhodno pribavljeno mišljenje Ministarstva. Dodatno, ovakvo rješenje nesporno ugrožava primjenu Konvencije br.154 o kolektivnom pregovaranju i pravi diskriminaciju među zaposlenima u odnosnim privrednim društvima u pogledu utvrđivanja zarada;
  6. Član 27 stav 1 osporenog zakona stavlja u neravnopravan položaj zaposlene u privrednim društvima koja su u vlasništvu države ili lokalne samouprave na način što se propisana zarada za izuzetan kadar odnosi samo na zaposlene u državnim organima, odnosno organima lokalne samouprave;
  7. Neravnopravan tretman zaposlenih u državnoj upravi i u privrednim društvima u vlasništvu države ili lokalne samouprave dolazi do izražaja i u članu 29 koji za obje pomenute kategorije zaposlenih pripravničku platu vezuje za određeni procenat prosječne zarade u zemlji u prošloj godini, umjesto da se pripravnička plata u pomenutim privrednim društvima vezuje za odgovarajući procenat prosječne plate u tom privrednom društvu;
  8. Nejasna je i odredba člana 33 koja predviđa da način i uslove ostvarivanja prava na „druga primanja“ (otpremnina prilikom odlaska u penziju, odnosno u slučaju tehnološkog viška) kao i iznose tih primanja utvrđuje Vlada na predlog Ministarstva nakon obavljenih pregovora. Radi lakšeg razumijevanja podsjećamo da kod privrednih društava sa većinskim ili stoprocentnim vlasništvom države ili lokalne samouprave Vlada ne može istupati kao strana u pregovorima sa reprezentativnim sindikatom, već to vrše poslodavci, tačnije ovlašćeni predstavnici tog konkretnog privrednog društva;
  9. Sporan je i član 39 osporenog zakona koji predviđa da će poslove inspekcijskog nadzora nad primjenom ovog zakona vršiti budzetski inspektor, što smatramo naročito problematičnim, ne samo što subjekti u privrednim društvima u državnom, odnosno vlasništvu lokalne samouprave, nijesu u zoni fiskalne odgovornosti, nego je nemoguće budzetskom inspektoru dati prerogative koje ima inspektor rada.

Sve gore navedeno rezultat je detaljne analize UPCG po predmetnom zakonskom rješenju. Podsjećamo, Zakon o zaradama u javnom sektoru, koji je stupio na snagu 16.03.2016. godine, za UPCG je bio neprihvatljiv još dok je bio u formi nacrta, što potvrđuju i preporuke Izvršnog odbora UPCG upućene Ministarstvu finansija, a što je sredinom 2014. godine rezultiralo povlačenjem Nacrta Zakona. Takođe, za UPCG zakon je bio neprihvatljiv i dok je bio u fazi predloga, zbog čega je UPCG početkom decembra 2015. godine, nakon sastanka sa predstavnicima privrednih subjekata koji posluju u Crnoj Gori, objavila saopštenje za javnost, pod naslovom “UPCG poručila: Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru je neprihvatljiv za privredu”.