U Uniji Poslodavaca Crne Gore smatraju da je procedura zapošljavanje radnika i dalje komplikovana

Propise o zapošljavanju treba još liberalizovati

Zasnivanje radnog odnosa veoma je značajno pravno i društveno ekonomsko pitanje, kojim se ostvaruje Ustavom zajemčeno pravo na rad, njegova društvena i pojedinačna svrha. Pri tom, kroz sam čin zapošljavanja, realizuje se najmanje trostruki društveno-ekonomski interes: obezbjeđuje se ukupan društveno potreban volumen rada, poslodavci obezbjeđuju potrebnu radnu snagu i, konačno, zasnivanjem radnog osnosa pojedinac sebi i članovima porodičnog domaćinstva obezbjeđuje ekonomsku i socijalnu sigurnost.

Problematika zasnivanja radnog odnosa regulisana je gotovo svim izvorima domaćeg i međunarodnog radnog prava, od konvencija MOR-a (Međunarodna organizacija rada), do ugovora o radu kao akta zasnivanja radnog odnosa prema modelu Zakona o radu.

Preteča zasnivanja radnog odnosa je proces zapošljavanja čija je problematika na adekvatan način regulisana Zakonom o zapošljavanju. Osim zapošljavanja, ovim propisom utvrđuju se i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, prava nezaposlenih lica, uslovi i postupak za njihovo ostvarivanje, način obezbjeđenja sredstava, kao i druga pitanja od značaja za organizovano i produktivno zapošljavanje.

U smislu zakona, zapošljavanje se ogleda u posredovanju i preduzimanju mjera i aktivnosti u postupku sprovođenja aktivne politike zapošljavanja, pri čemu je nosilac uloge posredovanja između poslodavca i nezaposlenog lica Zavod za zapošljavanje (ZZZCG) koji sprovodi i veoma kvalitetne mjere aktivne politike i druga pitanja od značaja za produktivno zapošljavanje.

U skladu sa Zakonom o radu, poslodavci su obavezni da slobodno radno mjesto i prateće uslove za rad prijave ZZZCG koji je, sa svoje strane, dužan da u roku od pet dana od dana podnošenja prijave sve navedeno oglasi u sredstvima javnog informisanja. Dalja procedura podrazumijeva obavezu poslodavca da u roku od 30 dana od dana isteka roka za podnošenje prijave donese odluku o kojoj, u pisanoj formi, obavještava kako učesnike oglasa, tako i Zavod za zapošljavanje. Konačno, kao završna faza, slijedi potpisivanje ugovora o radu i prijava zaposlenog na zdravstveno, penzijsko-invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti.

Međutim, razmatrajući činjenično stanje a ne samo pravni okvir, u Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG) dolazimo do zaključka da je procedura koja se poslodavcima nameće u procesu zapošljavanja veoma komplikovana. Naime, sama procedura zahtijeva brojne obrasce od kojih su neki: obrazac za objavu radnog mjesta, obrazac za obavještenje o prijemu jednog kandidata u radni odnos, šifre kojih se podnosioci zahtjeva moraju pridržavati, strogo utvrđeni rokovi za oglašavanje slobodnog radnog mjesta i podnošenja zahtjeva za refundaciju, i slično. Imajući u vidu navedeno, jasno je da se postojećom birokratijom sa kojom se poslodavci po ovom pitanju srijeću direktno otežava i sam proces zasnivanja radnog odnosa, tj. zapošljavanja.

Interesantno je napomenuti i da sadašnje matično radno zakonodavstvo poslodavcu nalaže obavezu da javno oglasi potrebu za popunjavanjem određenog radnog mjesta, što za sobom povlači niz postupaka i dokumentacije. S obzirom na to da Nacrt zakona o radu ne prepoznaje ovu obavezu, UPCG cijeni da poslodavcu treba omogućiti da se sam opredijeli između direktnog zapošljavanja bez posrednika, ili zapošljavanja uz posredovanje nadležne službe. Konačno, ovakav koncept liberalizacije postupka zapošljavanja poznato je i u uporednom pravu (Zakon o radu Srbije, u Francuskoj, SAD).

Uredbom o poreskim olakšicama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica koja će se primjenivati do 31. decembra 2008. godine, utvrđene su poreske olakšice za pravna lica i preduzetnike koji zaposle određene kategorije nezaposlenih lica. U UPCG smatramo da će ovi i slični vidovi rasterećenja poslodavca biti od značaja za pospješivanje politike zapošljavanja, iako se još uvijek ne čine dovoljno primamljivim za poslodavce u pogledu otvaranja novih radnih mjesta. Naime, cijenimo da pitanjima poreskih oslobođenja i olakšica treba pokloniti posebnu pažnju i u domenu zapošljavanja radnika tj. smanjenja stope nezaposlenosti, a ne samo u dijelu ostvarivanja ciljeva ekonomske politike, razvoja malih i srednijh preduzeća i sl.

Sa druge strane, mora se obratiti posebna pažnja i na dio koji se odnosi na zapošljavanje nerezidenata, posebno iz razloga postojanja brojnih biznis barijera s kojima se poslodavci u tom dijelu srijeću, a naročito u djelatnostima u kojima se, zbog deficita radne snage i pod veoma nepovoljnim uslovima, moraju zapošljavati radnici iz drugih zemalja.

Zakonom o zapošljavanju iz februara 2002. godine utvrđeno je i osnivanje Fonda rada koji, nažalost, još nije formiran. Po svojoj osnovnoj zamisli, Fond rada je posvećen zaposlenima za čijim radom je prestala potreba zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promjena u društvima, što ima utemeljenje u velikom broju tehno-ekonomskih viškova koji su iskazani ili će biti iskazani u procesu privatizacije. Trebalo bi očekivati da Fond, svojim istraživanjima i razmjenom iskustava sa sličnim institucijama u okruženju, proširi programe za sticanje novih znanja i vještina i tako doprinese kvalitetnijem i bržem prilagođavanju tehno-ekonomskih viškova tržištu rada. To bi dalo i novi podsticaj postojećim provajderima, a sveukupno poboljšalo konkurentnosti naše privrede na međunarodnom tržištu.

Ljudski resurs je najbitniji faktor za privredno poslovanje jer bez efektivnih ljudi preduzeća nikada u punoj mjeri neće moći da ostvare svoje ciljeve. Iz tog razloga, stručni tim Unije poslodavaca smatra da i dalje treba raditi na fleksibilnosti radnog zakonodavstva i pri tom voditi računa da interval između jednog prekida i ponovnog rada bude što kraći, a postojeće procedure što jednostavnije. Upravo na taj način, svakom građaninu Crne Gore biće omogućena i ravnopravna šansa za zaposlenje.

Na crno radi 22,6 odsto radnika

Problem koji je u Crnoj Gori i brojnim drugim zemljama evidentan, odnosi se na neprijavljeno zaposlenje, odnosno postojanje rada "na crno". Za zapošljavanje radnika "na crno" Svjetska banka procjenjuje da je u stalnom porastu, a da je najizraženije u državama Centralne i Istočne Evrope. Sa druge strane, istraživanja pokazuju da u Crnoj Gori oko 22,6 odsto zaposlenih radi u sektoru sive ekonomije (istraživanje ISSP za 2007.g.), što je i bio povod kampanje "Stop radu na crno" čiji je prvi dio UPCG realizovala u februaru i martu 2008. godine. U okviru kampanje, sprovedena je anketa među crnogorskim preduzećima - članovima UPCG, s ciljem identifikovanja najvažnijih uzroka neprijavljenog zaposlenja, a u interesu da dobijeni rezultati, kroz pregled postojećeg stanja, pomognu u procesima podizanja svijesti javnosti o potrebi prevencije nezaposlenosti i ukidanja rada "na crno".

U anketi UPCG, čak 43,02 odsto poslodavaca kao osnovni uzrok "rada na crno" prepoznalo je visoke stope poreza i doprinosa na zarade, dok za 14 odsto anketiranih uzrok nelegalnog zapošljavanja predstavljaju komplikovane zakonske procedure pri prijavljivanju radnika. Ovo su samo neki od dobijenih rezultata koji, u svakom slučaju, podsjećaju kako na biznis barijere s kojima se poslodavci srijeću u svom poslovanju a, sa druge strane, i na obilnu dokumentaciju i nepostojanje "jednog šaltera" za koji se UPCG već duže vrijeme zalaže. Konačno, upravo "jedan šalter" ili jedna kancelarija u kojoj bi se rješavala kompletna administrativna procedura oko prijave i zapošljavanje radnika "skratila" bi utrošak vremena i sredstava neophodnih za poštovanje zakonske procedure prilikom zapošljavanja.

Iako kampanja "Stop radu na crno" nije završena, treba napomenuti da je za njenu realizaciju UPCG dobila podršku od strane Zavoda za zapošljavanje, kao i Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja.

Rumica KOSTIĆ
referent za pravne poslove UPCG