U nastavku prenosimo intervju koji je Ana Karanikić, ekonomski savjetnik UPCG dala za "Evropski puls". Kompletan članak, pod nazivom "Koliko je Crna Gora daleko od evropskih standarda iz oblasti bezbjednosti i zaštite na radu", možete pročitati na linku: http://media.cgo-cce.org/1234/06/CGO-Evropsk-puls-32.pdf.
Ekonomska savjetnica u Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG) Ana Karanikić ukazuje da, i prema važećem zakonodavstvu u Crnoj Gori, troškovi poslodavca u oblasti zaštite na radu mogu biti ogromni, čak i finansijski pogubni za mala i srednja preduzeća, u slučaju jedne nesreće na radnom mjestu.
UPCG, podsjetila je ona, u saradnji sa kolegama iz Slovenije prošle godine organizovala je nekoliko informativnih seminara o procjeni rizika na radnom mjestu. Prema njenim riječima, poslodavci u Crnoj Gori moraju pripremiti odgovarajuća sredstva kako bi svojoj firmi omogućili pronalaženje pravih odgovora vezanih za pitanja sigurnosti na radnom mjestu. Karanikićeva je pojasnila da se to prevashodno odnosi na provjeru obaveza, imenovanje odgovornih osoba i angažovanje stručnih saradnika.
"Vrsta podrške zavisi od vrste posla, prirode rizika, veličine preduzeća, specifičnosti u zakonodavstvu. Ocjenjuje se da troškovi poslodavaca u ovoj oblasti mogu biti ogromni. Za mala i srednja preduzeća, troškovi samo jedne nesreće na radu mogu biti finansijska katastrofa. Za poslodavce, direktni troškovi mogu biti plaćanje neobavljenog posla, medicinski troškovi, popravka ili zamjena pokvarene mehanizacije i opreme, redukovana ili privremeno zaustavljena proizvodnja, povećani administrativni i troškovi obuke, moguće smanjenje kvaliteta posla, negativan efekat na moral radnika", kazala je Karanikić za Evropski puls.
Ona je dodala da se kao indirektni troškovi mogu "pojaviti" zamjena povrijeđenog–oboljelog radnika, ističući da je u tom slučaju novom radniku potrebna obuka i vrijeme da dostigne nivo produktivnosti starog.
Poslodavac da informiše zapošljene
Ana Karanikić, ekonomska savjetnica u Uniji poslodavaca Crne Gore tvrdi da nesreće na poslu obično negativno utiču i na radne odnose unutar organizacije, a da loši uslovi za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu loše utiču i na odnose sa javnošću.
"Poslodavac treba da obaviještava radnike o rizicima za sigurnost i zdravlje kojima bi mogli biti izloženi, odgovarajućim preventivnim aktivnostima, mjerama prve pomoći, kao i potrebnim postupcima evakuacije u slučaju opasnosti. Osposobljavanje treba pružiti pri zapošljavanju u slučaju promjene posla ili kod uvođenja novih tehnologija. U slučaju potrebe, treba ga temeljiti na rezultatima procjene rizika", rekla je ona.
Karanikićeva tvrdi da poslodavac, takođe, treba da ima na umu da su u pogledu povreda neke kategorije radnika rizičnije od drugih, i da shodno tome planira mjere za spriječavanje nesreća i bolesti na radnom mjestu.
"Te kategorije mogu se odnositi na strane radnike koji ne govore isti jezik i ne mogu da čitaju sigurnosna uputstva, ili povremene radnike koji nijesu stručni za tu vrstu posla, ili mlade radnike i novozapošljene koji nemaju iskustva. S druge strane, radnici iznad određene granice životne dobi mogu biti nesposobni za obavljanje određenih fizičkih opterećenja", objasnila je predstavnica UPCG.
Danilo Mihajlović