Program stručnog osposobljavanja visokoškolaca predviđa da se licima sa stečenim visokim obrazovanjem koja su bez radnog iskustva, a nalaze se na evidenciji ZZZCG, pruži mogućnost da se tokom 9 mjeseci osposobe za obavljanje samostalnih zadataka. Dakle, u ovom slučaju ne radi se o zanivanju radnog odnosa, već o, kako i sam Zakon kaže, stručnom osposobljavanju za sticanje praktičnih, profesionalnih znanja i iskustva u konkretnom radnom okruženju, u okviru unaprijed definisanog vremenskog roka. Samim tim, poslodavci ne mogu očekivati od mladih ljudi bez prethodnog radnog iskustva da odmah na početku programa stručno odgovore na sve zahtjeve radnog mjesta. Na poslodavcima je da im pruže priliku da svoja teorijska znanja stečena na fakultetima pokažu u praksi i steknu praktične ali i stručne vještine za svoje buduće zanimanje. Treba imati u vidu da je svrha ovog programa upravo da se premosti jaz koji postoji između obrazovnog sistema i privrede, tj. da se omogući visokoškolcima da svoje vještine i kompetencije stiču kroz rad u realnom radnom okruženju.
Pripravnički staž podrazumijeva prvo zapošljavanje i samim tim je karakterističan. Tretman pripravnika je drugačiji jer su to osobe koje, po pravilu, nemaju prethodnog radnog iskustva i koje moraju proći period prilagođavanja ne samo u smislu obavljanja zadataka iz struke već uopšte rada. Poslodavci često ističu da je nivo praktičnih znanja i vještina mladih ljudi po završetku školovanja niži od potrebnog za obavljanje posla u struci. Ovo ukazuje da je (pogotovo na nivou visokog obrazovanja) potrebno praktičnu obuku kroz rad u preduzeću učiniti sastavnim dijelom studijskih programa. Naravno, da bi se ovako nešto postiglo potrebna je saradnja svih aktera: fakulteta, poslodavaca, države i dr.
Razlog za eventualno odustajanje poslodavaca može biti nemogućnost istih da visokoškolcima pruže uslove za stručno osposobljavanje u svom preduzeću. Moguće je i da poslodavci nisu bili zadovoljni time što nisu mogli da učestvuju u odabiru mladih ljudi za svoje preduzeće, jer je u slučaju ovog programa vršeno uparivanje preko informacione platforme. Kako je od oglašavanja potreba poslodavaca do samog početka stručnog osposobljavanja prošlo više od 2 mjeseca, moguće da su neki poslodavci u međuvremenu odustali zbog nepredviđenih okolnosti koje su se negativno odrazile na njihovo poslovanje.
Ne postoji ni ekonomska ni finansijska opravdanost za poslovanje koje je vođeno na način da poslodavac svoje zaposlene (posebno stručna lica) otpušta kako bi na njihova mjesta doveo lica koja ne posjeduju adekvatno radno iskustvo, profesionalna znanja i dokazanu stručnost. Činjenica da predmetni program stručnog osposobljavanja traje 9 mjeseci, dodatno naglašava nelogičnost takve eventualne odluke poslodavca. Jer, da je drugačije, isti poslodavac bi, nakon isteka navedenog perioda, ponovo imao upražnjeno radno mjesto, te morao pristupiti proceduri ponovnog zapošljavanja radnika – i to čak trećeg u istoj godini (kojeg bi opet morao obučavati za određeno radno mjesto). Jasno je da je opisani slučaj van svake logike dobrog poslovanja.
Program stručnog osposobljavanja pruža priliku poslodavcima da prepozanju budući stručni kadar za svoje preduzeće. Svakom poslodavcu je u interesu da zaposli lice koje je prethodno obučio, pogotovo što je kroz tu obuku lice steklo neophodna znanja i vještine specifične za poslovanje tog preduzeća. Ovaj program je i pokazao da je privredi potrebna radna snaga, ali da usljed nepovoljne finansijske situacije nisu u prilici da istu i zaposle. Vidjećemo šta će pokazati vrijeme, tj. da li će privreda nakon 9 mjeseci biti u boljem stanju nego što je trenutno, te samim tim imati "snage" da kreira nova radna mjesta.
Generalni sekretarijat UPCG