Izjava Suzane Radulović, v.d. generalnog sekretara UPCG objavljena 03.06.2011.god. u ND "Vijesti":

Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) ima društveno odgovoran pristup pitanju regulisanja radnih odnosa i iz tog razloga, u toku rada na ovom zakonskom projektu, nedvosmisleno je pokazala opredjeljenje za postizanje rješenja koja su prihvatljiva za sve strane uključene u proces pregovora. U prilog tome govori i činjenica da je postignuta potpuna saglasnost oko nekih od najosjetljivijih pitanja za položaj zaposlenih.

UPCG je od samog početka bila veoma otvorena za argumente druge strane, a posebno one koji su se odnosili na potrebu ograničavanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Po UPCG, ovo pitanje je, pogotovo u ovim godinama opterećenim krizom, jedno od značajnijih pitanja za zaposlene i njihovu socijalnu sigurnost.

Ipak, stav UPCG je od početka bio takav da se ugovor o radu na određeno vrijeme mora posmatrati u "paketu" sa pitanjem otkazivanja ugovora o radu. Naime, ako smo, s jedne strane, spremni da kroz ugovor o radu na neodređeno vrijeme (kao pravilo - sa izuzecima neophodnim privredi, posebno njenim određenim segmentima poput poljoprivrede, turizma, građevinarstva i sl.) pružimo stabilnost zaposlenja, tada je jasno da smo, s druge strane, očekivali razumijevanje za potrebu poslodavaca da bez mnogo procedura i na fleksibilan način otkažu ugovor o radu onim zaposlenim koji ne ispunjavaju svoje radne obaveze, odnosno koji svojim ponašanjem ugrožavaju proces rada.

Međutim, čini se da u ovom trenutku toga još uvijek nema, pa se postavlja pitanje – da li su sve strane koje su učestvovale u radu radne grupe spremne na kompromis i da li će ovo poslednje pitanje biti tačka neslaganja koja će osporiti sve do sada postignuto?

Kroz uporno negiranje potreba i problema poslodavaca, uz stalno pozivanje na one poslodavce koji imaju nekorektan odnos prema zaposlenima (takvih vjerovatno ima, kao što ima i zaposlenih koje karakteriše slično ponašanje) a koji ni u kom slučaju nijesu reprezenti većine poslodavaca u Crnoj Gori, često se zanemaruje i sama zaštita one kategorije zaposlenih koji savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao i pri tom nose teret nerada, nedoličnog i problematičnog ponašanja dijela zaposlenih.

S druge strane, treba napomenuti da su poslodavci, kroz vođenje sopstvenog biznisa koji svakako nosi niz obaveza, odgovorni i za održavanje radnih mjesta, zaštitu zaposlenih, stvaranje adekvatnih uslova za rad i dobre radne atmosfere. Zato je upravo poslodavcima u interesu da se što hitnije okonča rad na izmjenama i dopunama Zakona o radu, ali isključivo na način koji će obezbijediti da se međusobni odnosi poslodavaca i zaposlenih regulišu po principu korektnog utvrđivanja prava i obaveza za obje strane.