Sjednica UO UPCG održana je povodom razmatranja zahtjeva za povećanje minimalne zarade I novih mjera Vlade Crne Gore koje se odnose na suzbijanje sive ekonomije. Takođe, na sjednici je razmatran izvještaj Monstat-a o kretanjima broja i strukture poslovnih subjekata u CG, o čemu Vas obavještavamo kako slijedi:

Prema podacima Monstata, broj poslovnih subjekata u Crnoj Gori u četvrtom kvartalu 2012. godine iznosio je 22 351, što u odnosu na treći kvartal 2012. godine kad ih je bilo 23 789, predstavlja smanjenje od 1438 poslovnih subjekata, odnosno smanjenje od 6%. Upoređujući podatke četvrtog kvartala sa podacima iz trećeg kvartala 2012. godine, u Podgorici je broj poslovnih subjekata manji za 942, odnosno za 11,7%.

Smanjenje broja privrednih subjekata za 6% za malu crnogorsku ekonomiju predstavlja ogroman gubitak, što dodatno potvrđuje više puta javno iskazano upoyorenje Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) da je, generalno, crnogorska privreda u problemima, a da su njena održivost i opstanak itekako upitni. Naime, smanjenje broja preduzeća reflektovalo se i na smanjenje broja zaposlenih u Crnoj Gori, BDP je ostao uskraćen za doprinos po osnovu ekonomske aktivnosti ovih preduzeća, a smanjeni su i prihodi državnog budžeta u dijelu poreza i doprinosa.

Dakle, može se zaključiti da ovakvi statistički podaci MONSTAT-a ukazuju na nimalo pozitivan trend u privredi koja, zbog nemogućnosti prevazilaženja brojnih problema i prepreka s kojima se u svakodnevnom poslovanju suočava, biva prinuđena da stopira svoju aktivnost.

Takođe, budući demotivišući faktori u vidu dodatnih opterećenja za privredu, kao što je povećanje minimalne zarade, a time i ukupnih obaveza po osnovu isplaćenih ličnih primanja zaposlenih, mogu dovesti do toga da za prvi i drugi kvartal 2013.god Monstat objavi još pesimističnije podatke. Naime, povećanje minimalne zarade koja se isplaćuje za najjednostavnije poslove, za koje se ne zahtijeva stručna kvalifikacija, povlači za sobom i linearno povećanje drugih zarada, kako ne bi došlo do uravnilovke i demotivacije zaposlenih koji obavljaju složenije poslove. Takođe, navedeno sobom nosi i izjednačavanje zarada visokokvalifikovanih zaposlenih sa manjim brojem godina radnog staža i niskokvalifikovanim sa dužim radnim stažom. Postavlja se pitanje - koliko je preduzeća u mogućnosti da se suoči sa ovim izazovima?

Kada je u pitanju opstanak privrednih društava, a time i zadržavanje postojećeg nivoa zaposlenosti, navedenom ne idu u prilog ni brojne odluke lokalnih uprava. Naime, poznato je da veliki broj lokalnih samouprava svoje finansijske probleme pokušava riješiti uvođenjem novih ili povećanjem postojećih lokalnih taksi i naknada, pri čemu svojim aktima, umjesto stvaranja uslova za otvaranja novih preduzeća i radnih mjesta, uvode i dodatna ograničenja za poslovanje postojećih subjekata. Dobar primjer za navedenu tvrdnju su odluke Glavnog grada - Podgorice o radnom vremenu i o naknadama za korišćenje opštinskih puteva na teritoriji Glavnog, koje su problematične i zbog načina donošenja (bez imalo sluha za sugestije onih na koje će se odnositi) i zbog posljedica koje proizvode, jer prethodna nije rađena sveobuhvatna analiza efekata kojom bi se jasno razgraničili dobri i loši uticaji tih akata.

UPCG ističe da donosioci odluka, na svim nivoima, moraju biti svjesni da jedino stvaranje uslova za razvoj mikro, malih i srednjih preduzeća generiše mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta i izlazak iz postojeće, veoma teške ekonomske situacije.

Zbog svega navedenog, pozivamo socijalne partnere da kroz konstruktivne razgovore na zajedničkoj osnovi usaglašavamo odluke i planove za pravce djelovanja koji se odnose na strategije razvoja Crne Gore.