Od strane Radnog tima za suzbijanje sive ekonomije na tržistu rada dostavljen nam je na uvid Predlog Zakona o mjerama za suzbijanje sive ekonomije, koji je naknadno preimenovan u Zakon o sprječavanju nelegalnog poslovanja.
Mada je inicijativa za donošenje ovog zakonskog teksta proistekla upravo od Unije poslodavaca Crne Gore, koja je sačinila prvu verziju i svoj predlog zakona dostavila Komisiji, veoma smo iznenađeni što kasnije nijesmo bili obaviješteni da se radi na predmetnom tekstu, kao ni uključeni u izradu istog.
Nakon razmatranja odredbi dostavljenog teksta, pred Radnim timom predočili smo da predloženi tekst sadrži pojedine sporne odredbe, smatrajući da će naše sugestije biti uvažene i tekst dorađen, što je, nažalost, izostalo. S toga, ovim putem zvanično iskazujemo svoj stav o Predlogu, smatrajući najcjelishodnijim da se Zakon, u predloženoj formi, povuče iz procedure radi dalje dorade.
Poznato Vam je da problem sive ekonomije kroz nelegalno i neregistrovano obavljanje privrednih aktivnosti, koji predstavlja jedan od značajnijih problema razvoja realnog sektora, zbog nelojalne konkurencije i prelivanja fiskalnog opterećenja na formalni sektor, Unija poslodavaca Crne Gore potencira godinama unazad.
Budući da u proteklom periodu od strane nadležnih organa nije bila prepoznata potreba dodatnog pravnog (zakonskog) regulisanja ove pojave, UPCG je u martu 2013.o.g. sačinila radnu verziju Zakona o sprječavanju obavljanja neregistrovane djelatnosti, koji je kasnije inicirao Vladu da, na osnovu tog teksta pokrene izradu predmetnog zakonskog teksta.
Međutim, osim par članova koji se bave problemom obavljanja djelatnosti koja nije registrovana u skladu sa zakonom, predloženi Zakon sadrži odredbe koje uglavnom rješavaju problem "pravnih praznina" u drugim zakonskim tekstovima tako da imamo zakon koji se skoro u potpunosti bavi već registrovanim poreskim obveznicima (pravna lica i preduzetnici).
Naše primjedbe na Predlog zakona su sadržane u sledećem:
Kao prvo, Osnovne odredbe predloženog teksta treba dodatno doraditi, u smislu preciziranja predmeta zakona i subjekata na koje se odnosi. Zato insistiramo da se uzmu u razmatranje odredbe predloga UPCG, a naročito članova 1 - 5, što znači preciznije definisati "nelegalno poslovanje", na način da se zakonom decidno navede što više prepoznatih i najizraženijih oblika neregistrovane djelatnosti.
Naime, predloženim odredbama i dalje nijesu prepoznati i obuhvaćeni najizraženiji vidovi sive ekonomije na našem prostoru, kao što su npr. izdavanje u zakup stambenih prostora od strane fizičkih ili pravnih lica, izdavanje opreme, pružanje računovodstvenih usluga, a sve bez potpisanih i/ili ovjerenih ugovora i td. Opšte je poznato koliki broj stambenih jedinica se izdaje u svrhu stanovanja i po kojim cijenama, kao i vođenja računovodstvenih poslova od strane neovlašćenih lica, pružanja brojnih zanatskih usluga, prometa proizvoda i td. najčešće u privatnim stanovima, kućama i drugim prostorima, te da ni jedan organ u prethodnom periodu nije preduzimao skoro nikakve aktivnosti po tom pitanju.
Pored navedenog, iz predloga zakona se ne može zaključiti na koji način će se riješiti evidentni problemi nelegalnog obavljanja djelatnosti u oblasti transporta roba, prevoza lica, te nelegalnog prenosa pojedinih vrsta robe preko carine (npr.farmaceutskih, stomatoloških sredstava i sredstava iz oblasti zubne tehnike i lijekova) i dr.
Na ovaj način se u značajnoj mjeri "gube" budžetski prihod i narušava pravna, a u pojednim slučajevima i zdravstvena sigurnost korisnika tih proizvoda usluga.
Zato UPCG ostaje pri stavu da su upravo pitanja koja su prvenstveno trebala da budu razriješena ovim zakonom, kao što je nadležnost i ovlašćenje inspekcijskih organa da mogu ući u neregistrovani objekat i izvršiti nadzor u svim slučajevima kada postoji indicija da se u istom vrši promet proizvoda ili usluga ili obavlja neki drugi vid djelatnosti, ostala i dalje nedefinisana, a problemi će i dalje opstati u istom ili većem obimu.
Naime, ni član 2 i ni član 16, koji se bave ovlašćenjima i mjerama, ne omogućavaju postupanje inspekcije u navedim slučajevima, pri čemu nije eksplicitno uređeno ni koji su to inspekcijski organi ovlašćeni za pojedinačna postupanja. Ovo će dovesti do toga da se i dalje inspekcije oglašavaju nenadležnim za postupanje, a biće sporno i u drugostepenim postupcima i eventualnim postupcima pred sudovima.
UPCG podržava vraćanje rješenja koja su ranije bila poznata u našem zakonodavstvu, kao što je tzv. blagajnički maksimum (član 6) . Međutim, predmetnu normu treba doraditi u smislu da se navedeni iznosi blagajničkog maksimuma odnose na svaki pojedinačni poslovni objekat, odnosno jedinicu koji funkcionišu u okviru istog privrednog subjekat. Vjerovatno je to i bila namjera predlagača zakona, ali predložena norama nije precizna i ostavlja prostor za različita tumačenja. Takođe, stav 4 navedenog člana ne precizira šta se podrazumijeva pod "specifičnim djelatnostima", što ostavlja prostor za različita tumačenja i neujednačeno postupanje od strane poreskog organa.
Dalje, član 7 je neprihvatljiv, jer će u postojećoj formulaciji izazvati brojne probleme u praksi, te isti treba značajno izmijeniti i dopuniti. Naime:
- Odredba da se gotov novac koji prelazi određeni blagajnički maksimum uplaćuje do kraja radnog dana preduzetnika ili pravnog lica u praksi je neprimjenjiva, jer je njihovo radno vrijeme u suštini i po pravilu, značajno duže od radnog vremena poslovnih banaka koje najčešće rade do 16h. Pored toga, postavlja se i pitanje šta će se dogoditi u slučajevima kada u mjestu poslovanja nema filijale ili ekspoziture poslovnih banaka, jer ovakav član kao da je kreiran samo za one koji posluju u gradskim sredinama.
- Drugi stav ovog člana je vrlo problematičan, jer, čak i da nije kontradiktoran sa prvim stavom, nameće obavezu privrednim subjektima da praktično uplaćuju pazar i posjećuju banke najmanje dva puta dnevno.
- Takođe, ovaj član se ne bavi pitanjima uplate gotovog novca, tj. pazara koji se ostvari za vrijeme državnih i vjerskih praznika i nedjeljom, što ostavlja prostor za selektivno postupanje inspekcijskih organa.
Istovremeno ukazujemo da treba preispitati odnos ove odredbe sa odredbom člana 5 stav 3 Pravilnik o evidenciji nabavke i prodaje robe i pružanju trgovinskih usluga, koji glasi: "Uplata ostvarenog dnevnog pazara (gotovine) vrši se na žiro račun najkasnije narednog dana za prethodni dan". Pored već iznijeti komentara na predmetni član, ukazujemo da ovdje postoji očita kolizija normi, koju treba otkloniti.
Iz navedenih razloga, smatramo da bi trebalo propisati da se uplata gotovog novca preko iznosa blagajničkog maksimuma vrši do kraja prvog narednog radnog dana.
Problematikom koja je sadržana u članu 9 Predloga, UPCG se bavila godinama u nazad i predloge za rješavanje iste dostavljala Vladi i resornim ministarstvima (obrađeno u strateškom dokumentu UPCG dostavljenom Vladi CG jula 2011.g.– Prilog unapređenju razvoju privrede Crne Gore –analiza problematike sa predlozima mjera).
U tom dokumentu istakli smo potrebu da se prilikom registracije privrednih društava kod nadležnog organa trebaju odstraniti evidentne pojave zloupotreba kada se postojeći privredni subjekat gasi iz razloga izbegavanja plaćanja zakonom utvrđenih obaveza, ili obaveza proizašlih iz zaključenih poslovnih ugovora. Izvjesno je da takve zahtjeve za registraciju treba odbiti, jer se postojeći privredni subjekat ne gasi usljed zakonom propisanih razloga, već isključivo radi izbjegavanja plaćanja obaveza proizašlih iz uspostavljenih privrednih odnosa i/ili izbjegavanja plaćanja prema državi. Sve ovo sa daljom namjerom da takav titular svoj kapital odmah prenese na novo privredno društvo i time ošteti povjerioce ili, pak, da takav titular, svojim postupcima, kupljenu robu ili pružene usluge izbjegava platiti prije isteka vremena dospjelosti i time likvidira privredno društvo.
Međutim, mislimo da je proširenje kruga srodnika, u smislu ograničenja prava na osnivanje društva, posebno na roditelje, braću i sestre koji žive sa tim licem u zajedničkom domaćinstvu, kako se navodi u stavu 3 člana 9, pored toga što je diskutabilno sa aspekta ustavnosti, problematično i zato što bi značilo da ti srodnici ukoliko ne žive u domaćinstvu sa tim licem imaju pravo na osnivanje privrednog društva. Ovo posebno ako imamo u vidu da direktiva EU ograničava osnivanje više privrednih društava samo od strane istog osnivača.
Dakle, i pored nesumnjivog postojanja zloupotreba i potrebe da se iste na neki način spriječe, veoma je problematična odredba člana 9 sa aspekta njene ustavnosti, ako se ima u vidu odredba člana 59 Ustava i direktiva EU.
Ograničavanje roka za naplatu potraživanja na način definisan u članu 11 na 20 od dana blokade računa smatramo kratkim, budući da su to modaliteti izmirivanja obaveza koji u trenutnom stanju privrede pradstavljaju mogućnost lakšeg izlaska iz problema nelikvidnosti. S toga smatramo da i pored potrebe intenziviranja protoka novca, ovaj rok treba produžiti na najmanje 30 dana.
Takođe, treba obratiti pažnju na član 12, koji ne reguliše reklamiranje na bilbordima, panoima I sl. uz razne kategorije puteva. Naime, postoje situacije kada se registrovane djelatnosti reklamiraju na objektima koji su neregularni, zbog propusta državnih organa i organa lokalnih samouprava. Na primjer, reklame na zidovima uz puteve kojih je sve više, su "divlje" reklame koje postavljaju nepoznata lica, a reklamiraju se pravna lica sa visokim stepenom izvjesnosti o postojanju registracije, pri čemu nadoknade za isticanje ovih reklama ostaju nenaplaćene.
Dalje, ista situacija je i sa velikim brojem raznih vidova reklama(bilbordi, panoi I slično) na otvorenim putevima, koji su u nadležnosti Direkcije za saobraćaj I Ministarstva pomorstva I saobraćaja, od kojih je veliki broj nelegalan, a država ostaje uskraćena za prihode zbog nenaplaćenih propisanih taksi i nadoknada, te po osnovu izdavanja u zakup reklamnih prostora.
U vezi sa članom 14 treba definisti na koji način se vrši prijava poreskom organu i po kojoj proceduri.
Budući da se, pored brojnih propisa kojima se uređuju uslovi obavljanja određenih privrednih aktivnosti i odgovornost za njihovo nepoštovanje treba voditi računa da ne dođe do prenormiranja iIi kolizije zakonskih normi.
Zakonom su predviđene nesrazmjerno visoke novčane kazne za registrovane preduzetnike i pravna lica, odnosno nije uzeta u obzir njihova ekonomska snaga pri odmjeravanju kazne. Novčana kazna u rasponu od 4.000-6.000€ za preduzetnike, odnosno 10.000-20.000€ za pravna lica, pri činjenici da najveći broj pravnih lica u CG čine mikro, mala i srednja preduzeća, koja su i inače na granici likvidnosti, za mnoge od njih (a naročito za preduzetnike) može biti nepremostiva prepreka i uzrok prestanka obavljanja djelatnosti. S druge strane, smatramo da predložene mjere protiv onih koji obavljaju djelatnost koja nije prethodno registrovana ne garantuju dovoljno efikasno suzbijanje najdrastičnijih vidova sive ekonomije. Npr. koja od predviđenih mjera ili propisanih kaznenih odredbi drugih propisa može da se primijeni na izdavanje stanova bez zaključenih ugovora?
Takođe, ovakav raspon novčanih kazni sa sobom nosi rizik povećanja korupcije na svim nivoima, još selektivnijeg pristupa nadležnih organa i u konačnom, gašenje privrednih subjekata i potpuno suprotno efeketima od željenih kroz ovaj zakon – njihov prelazak u sivu zonu.
Konačno, stav UPCG je da se ovaj zakon trebao fokusirati samo na obavljanje djelatnosti od strane neregistrovanih subjekata, mjere za njihovo uključivanje u regularne tokove i kaznene mjere po tom osnovu, radi uređenja lojalne konkurencije i proširenje kruga poreskih obveznika. Sve ostale probleme, koje nesporno treba otkloniti, trebalo je rješavati kroz izmjene i dopune već postojećih zakona, kao što su Zakon o platnom prometu, Zakon o poreskoj administraciji, Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica, Zakon o porezu na dobit, Zakon o privrednim društvima, Zakon o stečaju, Zakon o medijima i Zakon o elektronskim medijima.
Navedene izmjene su se mogle sprovesti donošenjem jednog zakonskog akta, kao što je već jednom urađeno donošenjem Zakona o unapređenju poslovnog ambijenta ("Sl. list Crne Gore", br. 40/10 od 22.07.2010), kojim su izmijenjene odredbe ukupno 10 zakonskih tekstova, jer je takav način od strane tadašnjeg Savjeta za regulatornu reformu I unapređenje poslovnog ambijenta prepoznat kao najefikasniji model za brzo sprovođenje izmjena I stvaranje boljih uslova privređivanja.
GENERALNI SEKRETARIJAT