U prostorijama Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) održana je prva, konstitutivna sjednica Savjeta UPCG.

Osnovan na godišnjoj Skupštini UPCG od 13.12.2008.god, Savjet UPCG predstavlja stručno, savjetodavno tijelo UPCG i ostalih zainteresovanih subjekata, a za cilj ima povećanje uspješnosti i posebno konkurentnosti crnogorske privrede. Savjet je sastavljen prema samo jednom principu, a to je kompetentnost afirmisanih naučnih radnika i uspješnih poslovnih ljudi – članova Savjeta UPCG.

Uloga Savjeta UPCG posebno je značajna u uslovima aktuelne ekonomske krize i svih zadataka koji se, u dijelu njenog ispoljavanja, neizbježno postavljaju pred ovim tijelom, ali i ukupnim društvom uopšte.

Kao nestranačka organizacija, Savjet će se u radu voditi aktuelnošću pojedinih pitanja i donosiće predloge praktičnih rješenja po konkretnim tematskim oblastima.

Poruke Savjeta UPCG biće upućivane Vladi Crne Gore, nadležnim državnim institucijama i najširoj javnosti.

Generalni sekretarijat UPCG


PRVA SJEDNICA SAVJETA UPCG
srijeda, 01.04.2009.god

Izlaganje Prof. dr BOŽA MIHAILOVIĆA,
Predsjednika Savjeta Unije poslodavaca Crne Gore

KAKO UBLAŽITI EKONOMSKU KRIZU U CRNOJ GORI

Sadašnji društveno-ekonomsko stanje je takvo da su svi (ili gotovo svi) građani Crne Gore postali svjesni ispoljenih dejstava (aktuelnih i potencijalnih) ekonomske krize na njihov "posao" ili porodični budžet. Početni stavovi iz septembra ili oktobra prošle godine, oličeni u mišljenjima: da smo mala zemlja, pa će nas kriza "preskočiti"; da smo kao takvi visoko adaptabilni; da naša otvorena ekonomija neće osjetiti dejstva krize; da ćemo i dalje imati visoke stope rasta i sl., su već postali prošlost. I, umjesto toga, Vlada je, sa razlogom, već pripremila set mjera za ublažavanje djelovanja krize na naša preduzeća i građane. Tih mjera će biti još toliko, koliko se bude operativno osjećalo dejstvo krize na privredu i društvo naše države.

Autoru ovog priloga je prisutna dilema: da li se treba podsjetiti na to kako je sve počelo? Ipak, smatramo da se moramo malo vratiti u prošlost, jer ona često determiniše budućnost!

Prije gotovo godinu dana grupa eksperata MMF i neki ekonomisti – futuristi, počeli su najavljivati moguća usporavanja privrednog rasta i opštih problema u globalnoj ekonomiji. Ta njihova početna upozorenja su mnogi shvatili kao nerealna, pa su, kao takva, u prvom trenutku, ostala malo zapažena. A onda je, nekoliko mjeseci kasnije, krenula "lavina" krize, od najmoćnije privrede na svijetu, privrede SAD-a, i to upravo iz finansijskog sektora. Pukao je preduvani "finansijski balon" i raspršio se na sve strane i sektore najmoćnije zemlje na svijetu. Zatim se kriza prenijela na realni sektor i to, prije svega, na potrošna dobra. Automatski je došlo do smanjenja tražnje i usporavanja svih privrednih aktivnosti.

Automobilska industrija je bila prva na udaru i već su u septembru prošle godine vodeći proizvođači počeli bilježiti znatan pad prodaje. Kriza se munjevito prenijela na čitavi svijet. Danas su svi u recesiji, a neki i u dubokoj krizi. Neke zemlje su umalo izbjegle bankrotstvo, i to zahvaljujući inostranim finansijskim injekcijama.

Aktuelna finansijska kriza realnog sektora je učinila da su svi odjednom bili gubitnici, postajući jedni drugima bliži nego ikada u privrednoj istoriji! Visoko razvijene zemlje su reagovale pumpanjem ogromne količine novca u privredu, koja se pokazala "jamom bez dna". Sve raspoložive informacije govore da će se tim trendom nastaviti i u budućnosti!

U cilju shvatanja ozbiljnosti krize treba podsjetiti na prognoze MMF, koji predviđa recesiju kod visoko razvijenih zemalja, sublimiranu kroz negativnu stopu rasta u 2009. godini od -0,3% ( u Evrozoni -0,5%), dok su prognoze za ukupni svjetski rast oko 2,2%, a kod zemalja u razvoju 5,1%. Poslednji podatak može biti ohrabrenje i za našu ekonomiju. Uopšte uzev eksperti MMF predviđaju globalnu svjetsku recesiju u 2009. godini!

Kako su stvari stajale ( i stoje) kod nas? Mi krizu nijesmo izazvali, ali ćemo je veoma osjetiti! Mi je ne možemo globalno zaustaviti, ali moramo vidjeti šta nam valja činiti da nas manje pogodi!

Naš je a priori stav da smo imali i težih vremena i mnogo složenih privrednih i političkih trenutaka u prošlosti, pa smo ih savladali. To je nesporna činjenica, ali se dejstva opšte finansijske i ekonomske krize ne smiju ni u jednom segmentu privrede i društva prenebreći, već se, naprotiv, moramo pripremati za njeno što je moguće čvršće ublažavanje u svim oblastima života i rada. To će se desiti samo onda ako se držimo starog, jednostavnog i uvijek prisutnog pravila: da svako radi "svoj posao". Svako može doprinijeti njenom ublažavanju ili produžavanju! Iskustva drugih su pokazala da kopiranja nema.

Pošto je finansijska kriza bila generator ekonomske krize, logično je bilo da se ona prvo osjetila i kod nas u toj sferi, preko tržišta kapitala i tržišta na kome djeluje bankarski sektor. Dužničko-povjerilački odnosi su zapali u složenu situaciju nemogućnosti vraćanja preuzetih obaveza, jer su se na tržištu dužnika desile krupne promjene, koje su prosto blokirale realizaciju ili završetak preuzetih poslova.

Visoka nelikvidnost, koja se, po nekim procjenama, kreće i do sto miliona eura, je "gipsirala" pojedine privredne tokove. Tipičan primjer je građevinarstvo, koje je nekoliko godina bilo promoter razvoja, pospješujući tražnju na raznim sektorima. Zatim su na udar došli veliki sistemi i svi oblici od njih zavisnih preduzeća. Kao posljedica svega toga dolazi dio opšteg smanjenja dohodaka i usporavanja tokova finalne potrošnje.

Da bi mogli sagledati puteve za ublažavanje dejstva krize potrebno se podsjetiti na nekoliko važnih činjenica i ekonomskih parametara:

• Crna Gora je u postupku aplikacije za članstvo u EU,

• U toku je proces priključenja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji,

• U protekle dvije - tri godine imali smo visoke stope rasta BDP ( 2007. godine od 10,7% i 8,1% u prošloj godini),

• Ekonomska politika za 2009. godinu, kao jedan od osnovnih Vladinih dokumenata, ima analitički tretman krize tokom svih njenih segmenata,

• Projektovan je BDP ( tekuće cijene) u 2009. godini na iznos od 3,7 mlrd Eura, dok je u protekloj godini ostvaren u iznosu od 3,4 mlrd Eura,

• Vlada je donijela set mjera za ublažavanje krize na raznim sektorima i upotrijebila dio mehanizama kojima raspolaže. Te mjere su ili će biti, kako je najavljeno, reda veličina 10% BDP,

• Već su revidirane planske veličine pojedinih parametara za 2009. godinu, počev od BDP, koji je prvobitno bio projektovan na 7%, da bi se izvršila korekcija na 5%, odnosno u pesimističkoj varijanti 2%,

• Projektovan stopa inflacije od 4,5%, što predstavlja njeno smanjenje u odnosu na prethodnu godinu, prevashodno zahvaljujući smanjenju tražnje,

• Neto direktne strane investicije su planirane, 2009. godine, u iznosu od 460. mil Eura ( prema 550. mil Eura u prošloj godini) ili 12,4% BDP,

• Rast broja zaposlenih od 2,1%, uz pad stope nezaposlenosti sa 10,9% u protekloj na 10,3% u tekućoj godini

• Deficit trgovinskog bilansa je predviđen u iznosu od 1,15 mlrd Eura ili 31% BDP,

• Povećanje spoljnog duga sa 481 mil eura na 710 mil Eura,

• Formulisan je stav da budžetski izdaci budu u skladu sa mogućnostima,

• Dalje rasterećenje privrede uz ofanzivan rast malih i srednjih preduzeća, i dr.

Vladina Ekonomska politika se zasniva na traženju optimuma između rasta i potrošnje u uslovima djelovanja krize, koja nije dosegla svoj zenit, i neće ga dostići u tekućoj godini. Moraju se ozbiljno uzeti u obzir upozorenja ekonomista koji se pribojavaju vremena toka krize i njenih reperkusija na svjetsku ekonomiju. Moraju se ozbiljno uzeti u obzir upozorenja da je ova kriza teža od bilo koje u privrednoj istoriji, i da, kao takva, može duže trajati!

Ako se uopšte komponente Vladinog dokumenta, može se doći do zaključka da su fundamenti Ekonomske politike za tekuću godinu: stabilnost i razvoj. Iako je poznato da su oni jedino mogući u uslovima dejstva krize, ipak treba podsjetiti da su to su dva cilja koja je složeno simultano ostvariti!

Svi aktuelni indikatori govore da će se stabilnost pretpostaviti razvoju!

Šta poslodavcima valja činiti u uslovima datih ograničenja? Odgovor na ovo pitanje je teško jednostavno dati. Neke njegove komponente se očekuju od ovog skupa. Da bi samo pospješili neke ideje konstatujmo:

• "Bez proizvodnje nema potrošnje" (Marks), što se mora afirmisati na svim sektorima našeg djelovanja. Moramo prvo stvoriti "kolač", pa tek razmišljati o njegovoj podjeli, iz čega proističe restriktivna politika javne potrošnje,

• Naša preduzeća značajno oličena u poslodavcima, uključujući preduzetnike, važna su poluga za ublažavanje dejstva ekonomske krize na sve oblasti života i rada,

• Mora se poboljšati njihova likvidnost, ali samo za "zdrave" programe, koji imaju rentabilnu tržišnu tražnju,

• Mala i srednja preduzeća su snažan oslonac za ublažavanje efekata krize, posebno apsorpcije radne snage, pa se moraju eliminisati postojeće biznis barijere,

• Svaki vlasnik i menadžment u cjelini treba da izvrši analizu svoga biznisa i sagleda tržišne perspektive,

• Ne smije se ulaziti u velike projekte, bez suptilnih cost-benefit analiza,

• Forsirati infrastrukturne projekte, koji će biti generatori pratećih poslovnih aktivnosti,

• Sačiniti programe "stabilizacije" u svakom preduzeću,

• Postoje rezerve u troškovima u svim preduzećima, ali i velikom broju domaćinstava, koje treba individualno sagledati,

• Mjere i mehanizmi Vlade su vrlo ograničeni i najčešće se zasnivaju na preraspodjeli,

• Forsirati sve oblasti poljoprivredne proizvodnje, posebno ratarstvo,

• Organizovano zahtijevati da se smanjuju biznis barijere i podstiče privatna inicijativa na svim sektorima,

• Jedino svim tim i drugim simultanim mjerama se može ostvariti konkurentnost naše privrede, koja je osnov veličine standarda građana Crne Gore.

Sve analize svjetskih eksperata pokazuju da je ova kriza veoma složena i da će dugo trajati. Kao i sve drugo, i ona neće svakog jednako pogoditi. Zato je svako "dužan" da napravi sopstvenu analizu mogućnosti za njeno ublažavanje. Onoliko koliko u tome bude uspješan, toliki će bi njegov doprinos u njenom suzbijanju.