U namjeri da doprinese kreiranju dobrih propisa koji će biti usaglašeni sa relevantnim direktivama EU, zahtjevima Evropske komisije i nacionalnom praksom, Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) ima potrebu da saopšti predloge, primjedbe i sugestije na tekst Nacrta zakona o javnim nabavkama.
UPCG cijeni da svojim aktivnim odnosom u kreiranju novog zakonodavnor okvira usklađenog sa pravnim tekovinama EU, može u značajnoj mjeri podspješiti uspostavljanje efektivnog, efikasnog i transparentnog sistema javnih nabavki u Crnoj Gori, a time i pomoći procesima jačanja institucija sistema, zakonitosti u postupanju i kvalitetnom usaglašavanju domaće legislative sa zahtjevima EU.
U skladu s navedenim, u nastavku slijede predlozi, primjedbe i sugestije UPCG na tekst Nacrta zakona o javnim nabavkama:
I NAČELNE:
• UPCG pozdravlja niz novina sadržanih u tekstu Nacrta, a posebno one u članovima : 4,7,16,21,25 st.2,31,25 st.2,31,66,79,83,90, st.6 i 7, 95 st.5, 98, 100 st.5 i 6, 101 st.2 čl.153-155 u uvjerenju da značajno poboljšavaju nužan okvir ovog zakonskog projekta.
• Nacrt Zakona ima bolju sistematiku u odnosu na važeću što ga čini lakšim za neposrednu primjenu.
• Iako nije uobičajeno možda bi ‘'prisustvo'' obrazloženja uz tekst Nacrta bilo od koristi za otklanjanje pojedinih nedoumica (pr.: čl.42 st.2 čl.45 st.3, čl.48, st.1 pod 14 i niza drugih).
• UPCG se i ovom prilikom fokusira na pojedine mane (po našem mišljenju), čijim se otklanjanjem tekst Nacrta može značajno poboljšati za dalje procedure.
• Nacrt je i dalje opterećen nizom neodređenosti što treba izbjegavati (pr. : čl.3, tč.7 i 10, čl.25, tč.4 al.1 i 2, čl.59, st.1 i niz drugih), na koje ćemo ukazati u pojedinačnim primjedbama.
• UPCG je uočila i dalje opstajanje pojedinih diskrecionih prava Državne komisije što narušava poznati princip da se organima državne uprave (ukoliko je to odnosna komisija) ili drugim organima – subjektima biranim odnosno imenovanim od izvršne vlasti, treba sužavati krug diskrecionog postupanja (pr.: čl.124,127,133 st.1, 147 i niz drugih).
• Primijetili smo, u UPCG, da i dalje opstaju pojedine biznis barijere odnosno preciznije uslovljavanja, o čemu slijedi u daljem tekstu i niz pojedinačnih primjedaba.
• Koncept dat nacrtom koji se odnosi na Državnu komisiju je problematičan. Istim je ponovo izbjegnuto da se, uprkos proširenju broja članova, među tako proširenim brojem, nađe i predstavnik poslodavca radi zaštite interesa ponuđača. Dakle, subjekt naručilac i po ovom modelu je apsolutno nadmoćna strana u procedurama javne nabavke, a subjekat – ponuđač je i dalje u stanju značajne ili pune inferiornosti. Ovom treba dodati i zazor poslodavaca budući da Državna komisija radi u nejavnim sjednicama. Imamo utisak da je stvoreno i određeno zamešateljstvo određenjima u čl.139 i 142, po kojim se žalba izjavljuje državnoj komisiji, a sam naručilac može da poništi odluku ili čak čitav postupak javne nabavke, a potom se i protiv take odluke može podnijeti žalba. Pitamo se: o čemu i u kom vremenskom intervalu.
Bilo bi korisno, budući da obveznici primjene ovog zakona troše sredstva prikupljena od poslodavaca (budžetska sredstva ili kvazi budžetska sredstva), da predstavnik reprezentativnog subjekta poslodavaca ima svoje članstvo u odnosnoj komisiji. Utoliko prije što se u režimu trošenja budžetskih sredstava pojavljuju značajne cifre koje su samo u 2008.godini iznosile više od 537 mil. Eura ili više od 16,11% BDP-a.
Posebno zabrinjava koncept da se Državna komisija imenuje od Vlade kao od izvršne vlasti.
Međutim, ne zna se koliko traje mandat predsjedniku i članovima Državne komisije, da li su im mandati ograničeni u pogledu broja puta za imenovanje i sl. Ali se zato u čl. 130 st.1 daje naznaka: "Predsjedniku i članu Državne komisije može prestati mandat..." Takođe se u čl. 159 daje naznaka da Državna komisija nastavlja sa radom, ali se nasuprot ovom ne zna da li i kada Državna komisija od 5 članova "startuje" sa radom.
Uporedna rješenja, posebno iz bližeg okruženja (Srbija, Hrvatska), izbor odnosne komisije lociraju na parlament odnosno Skupštinu (Sabor). UPCG preferira ovako rješenje, s tim što bi se samim Zakonom bliže uredile procedure javnog konkursa, i dr. neophodnih uslova u koje bi nesumnjivo trebalo da imenovanje prati i odgovarajuća zakletva predsjednika i članova koji su izabrani u Državnu komisiju kako bi zakonodavni organ mogao u ovoj stvari izvršiti svoju misiju. Takođe, je pitanje: postoji li i koji je naziv osnovnog akta Državne komisije, da li je to statut? Izvjesno to ne bi trebalo da bude Poslovnik. Posebno, odnosno dodatno je pitanje, da li na takav akt neko treba da da sagalasnost.
Način rada Dražavne komisije ne može se u cjelini prepuštati Poslovniku o radu, kako je to čl. 128 st.4 koncipirano. Zakonom treba, a to nije učinjeno precizirati kvorum za rad i potrebnu većinu prilikom odlučivanja I nadalje, trebalo bi propisati da se, prilikom odlučivanja, član Državne komisije ne može uzdržati od glasanja.
• Nacrt je zaboravio da ponudi rješenja o odgovornosti Državne komisije za svoj rad. To bi nesumljuvo trebalo da bude zakonodavni organ, kao organ koji bi birao odnosnu komisiju uz preciziranje da bi prouzrokovanu štetu ponuđačima trebalo da naknadi država, normalno uz pravo refundacije odnosno regresiranja od onog člana komisije koji je štetu pričinio namjerno ili iz krajnju nepažnje.
• Tekst Nacrta nije ponudio, osim kroz negativnu definiciju u članu 3, st.1, tč.6 potrebne norme o javnim nabavkama koje se vrše za Vojsku, Policiju i Agenciju za nacionalnu bezbjednost. Povjerljivost ili druga pitanja u vezi ovih vrsta javnih nabavki mogu se (i treba) urediti aktom izvršne vlasti, pravnog oblika uredbe i sl. Time će se i za te vrste javnih nabavki znati nužne procedure. Postavlja se pitanje na koji nije ponuđen odgovor, ko određuje zaradu ili naknadu predsjedniku i članovima Državne komisije, budući da norme toga karaktera treba da budu zakonom određene,a da se po osnovu takvog određenja bliže razrade nekim drugim internim aktom Državne komisije i sl.
• Koncept Stručne službe ponuđen nacrtom je podnormiran budući da se ne zna : status stručne službe, status zaposlenih, koji režim na zaposlene važi kada je u pitanju rad i isplata zarada i drugih primanja, kako se utvrđuju same zarade. Da li za razrešenje ovog p roblema vrijede opšti propisi o radu ili neki drugi, i koji. Apsurdno da se Poslovnikom o radu sekretar Državne komisije raspoređuje u platni razred 2. Koja akta i ko donosi u stručnoj službi. Da li treba za pojedina akta i ko da daje saglasnost i sl. Bez zakonskog uređenja niza pitanja, ovaj Zakon će biti krnji i neće doprinostiti kvalitetnim uređenjem odnosa u procesu funkcionisanja odnosne komisije.
• Nacrt takođe nije ponudio rješenja u pogledu pravnog (funkcionerskog, radnog ili kvazi-radnog) statusa predsjednika i članova odnosne komisije, da li su svi profesionalci ili nijesu, obzirom da važeći zakoni nijesu predvidjeli slučajeve o ovim i nizu drugih pitanja kako bi i ova regulativa bila u rangu zakonskog autoriteta, a ne akata izvršne vlasti ili ‘'interne vlasti''same komisije.
• U uvjerenju smo da bi još jedanput trebalo osmotriti korespodentnost rješenja ponuđenih u nacrtu sa važećim zakonima: o vodama, o energetici, o elektronskim komunikacijama, o stabilizaciji pridruživanju..., o prekršajima.
• Vjerujemo da su Vam je na pažnji potreba usklađivanja rješenja ponuđenih Nacrtom u odnosu na novi Zakon o prekršajima.
• Čini se da je prilika koju treba iskoristiti da se, bez žurbe, donese novi Zakon u predmetnoj materiji, sa pretenzijama da ima vrijednost više godina, a ne da se brzo i često-nepredviđeno mijenja, što izvjesno utiče ne samo na pravnu sigurnost, već i na poslovnu klimu u Crnoj Gori.
II POJEDINAČNE:
• U čl.2 bi trebalo precizirati da su obveznici primjene ovog Zakona i agencije, iz raznih oblasti, van upravne strukture.
• U čl.3 razmisliti o brisanju mogućnosti da se podzakonskim aktom ili drugim propisom, budući da ovaj Nacrt ima poseban odjeljak IV.
• U čl. 3 Pojmovniku dati upotrebne definicije za pojmove "usluge" i "radovi".
• Čl. 6 st.3
• Čl. 7
Radi otklanjanja nedoumica precizirati da se Plan javnih nabavki objavljuje na sajtu naručioca, a ako ga nema da je naručilac dužan Plan objaviti u dnevnoj štampi i/ili Službenom listu CG.
• Čl.13
Davanje ponuda na stranom jeziku trebalo bi biti uzuzetak, budući da je u CG u službenoj upotrebi crnogorski jezik
• Čl. 17 tč. 7
Nejasno je čiji je Etički kodeks u pitanju.
8. Čl. 19
U tč.7 brisati riječi "i daje instrukcije" budući da naručilac traži savjet, odnosno konsultaciju.
Tč. 6 je primjer ispraznosti norme.
9. Čl. 25 st.1 tč.1 al.2
Nejasna sintagma "isključivih prava" (kojih i čijih)
10. Čl. 26 st.5
Kao u slučajevima iz tč.4 pojedničnih primjedaba, trebalo bi u čl. 156 propisati prekršajnu sankciju.
11. Čl. 29 st.2
Radi preglednosti st.2 trebalo bi razlučiti na alineje
12. Čl.37
Trebalo bi pojasniti, kako ne bi ostale nedoumice, koji su to propisi o privremenom finansiranju, kada se u ulozi naručioca nađu subjekti iz čl. 2st.1 tč. 4, 5, 6, 7, a posebno tč.8.
St. 4 istog člana bi trebalo pojasniti, kada to postupak javne nabavke traje više godina, koje su to obaveze koje će dosjevati u narednim godinama, a moraju biti ugovorene u iznosima predviđenim propisima kojima se uređuje izvršenje budžeta za svaku godinu posebno. Svaki budžet se gasi istekom budžetske godine.
Posebno zabrinjava st.5 ovog čl. koji, iako, kao izuzetak, može stvarati velike neprilike.
Pitanje je jednostavno: Ko je taj ponuđač koji će pristati da uđe u aranžman za javne nabavke, a znano mu je da nijesu u cjelosti objezbjeđena sredstva za javnu nabavku. Da li se uopšte može ući u procedure javne nabavke, a prethodno nijesu učinjene potrebne pripreme, koje nesumnjivo podrazumjevaju i saglasnosti nadležnog organa, saglasno propisima kojima se uređuje budžet.
13. Čl.40 st.3
U pravom redu ovog stava brisati kao suvišnu riječ "potpuno".
14. Čl.43 st.3
Koristi se termin " finansijska godina", a u čl. 38 st.1 tremin"poslovna godina". Radi jasnoće Zakona, trebalo bi terminologiju uskladiti.
15. Čl. 45 st.3
Provjeriti da li "pripada" ovom Zakonu.
16. Čl.53 st.1
Predviđena je obaveza naručioca da od dana objavljivanja poziva za javno nadmetanje, a na zahtjev zainteresovanog lica ovom omogući uvid i otkup tenderske dokumentacije. Nam se čini da bi ova dva slučaja trebalo razdvojiti. Iskustva ukazuju da su naručioci gotovo, po pravilu. Pod uvidom podrazumjevali i otkup. To je izvjesno bio, posebno kod visoke cijene otkupne dokumentacije, eliminatorski čin. Izvjesno je da postoje zainteresovani ponuđači koji žele da ostvare uvid u dokumentaciju, kako bi bliže ustanovili da li ih perdmetna nabavka zanima, a tek onda da izvrše otkup takve dokumentacije.
17. Čl. 54 st.2
Čini se da je rok od 8 dana suviše kratak i trebalo bi ga produžiti na najmanje 15 dana. Posebno sa razloga, što je nepredvidljivo koji obim izmjena i dopuna tenderske dokumentacije može biti u pitanju.
18. ČL.55
Odnosni član bi valajlo preispitati, obzirom da je praksa pokazala da naručioci vrlo često kasne sa odgovorima povodom zahjteva za pojašnjenja tenderske dokumentacije, čime neopravdano skraćuju vrijeme takvom ponuđaču za pripremu ponude. To, nekada, može imati elemente zloupotrebe kada naručilac ima favorizovanog ponuđača i želi da ostale, ne dostavljenjem informacije u odgovarajućem terminu, destimuliše ili eliminiše.
19. Čl.56
Ima osnova i pojasniti i popraviti. Najpre se ne zna koji je pravni značaj izjave koju daje naručilac iz st.3 u odnosu na obavezu dostave garancije, za avansno plaćanje ili uredno izvršenje ugovora koja se potražuje od ponuđača.
20. Čl. 58 st.1
Ima potrebe dati pojašnjenja, budući da samo na ovom mjestu Nacrt poznaje sintagmu "javna nabavka manje vrijednosti". Ako o tome ima potrebe nešto rijeći da bi se zadržao smisao ovog stava, to bi trebalo učiniti u čl. 4-Pojmovnika, iz već saopštenog u tč. 3 pojedinačnih primjedaba
21. Čl. 59 st.1
Sintagmu "i druga lica zapsolena na poslovima javnih nabavki" ili precizirati ili brisati. Uvjerenja smo da su to najčešće "sporedna lica" bez uticaja u postupku javnih nabavki, te se postavlja pitanje: zašto bi trebalo da imaju položen stručni ispit ako obavljaju tehničke ili administrativne poslove za koje nemaju posebnu, ličnu odgovornost. Dodatna nedoumica je: da li se (i ko o tome odlučuje) plaća stručni ispit, što se ne može prepuštati, bez zakonskog ovlašćenja, Ministarstvu budući da se materijalne obaveze mogu utvrđivati samo Zakonom.
22 . Čl. 60 st.1
"Mutatis mutandis" kao pod 18.
23. Čl. 61
Brisati, budući da ovaj član, imajući u vidu njegovu sadržinu, ne može pripadati ovom Zakonu. Pitanje zarada se uređuju, poznato je, drugim zakonima.
24. Čl.66 st.1
Preispitati sintagmu "osnovne djelatnosti", budući da istu ne poznaju sada važeći propisi o klasifikaciji djelatnosti (isti poznaju tzv. "pretežnu djelatnost").
U tč. 3 istog člana ponovo se stipuliše uslov-izmirenje svih obaveza nastalih po osnovu poreza i doprinosa. Ponovo podsjećamo da je u ovim pitanjima više puta postupao Ustavni sud CG. Poruka takvih postupanja je: izmirivanje poreza i doprinosa, nema "a priori" prezumciju zabrane učešća u postupku javne nabavke. Ne može se povređivati ustavni princip slobode preduzetništva iz čl.59 st.1 Ustava CG. Naplata poreza i doprinosa ima svoje postupke, pa podjsećamo i na Odluke Ustavnog suda CG U. br.105/02, u br. 78/04 i 102/04.
Tč.4 istog člana treba brisati budući da ovim Zakonom nijesu predviđena bilo kakva krivična djela.
25. Čl.67
"Mutatis mutandis" kao pod 21.
Čini se da je potrebno ispitati listu potraživanih dokaza radi odgovora na pitanje zašto bi ponuđač bio obavezan dostavljati dokaze, koje naručilac može pribaviti po službenoj dužnosti, jer se isti već nalaze kod državnih organa. Zar to nije svojevrsna biznis barijera i nepotreban trošak za ponuđača? Posebno ukazujemo da po Zakonu o odgovornosti pravnih lica za krivičan djela (" Sl. list RCG", br. 2/07) za krivičan djela odgovara odgovorno lice u pravnom licu, koje je djelujući u ime pravnog lica učinilo krivično djelo u namjeri da za pravno lice ostvari kakvu korist
26. Čl.68
Preispitati, budući da isti može biti diskretan izvor diskriminacije ili korupcije za ponuđača. Ukoliko ima potreba trebalo bi precizirati, a ne kako je to predloženo, šta bi to bilo sadržajno nužno.
27. Čl. 70
Ima osnova preispitati ispunjenost pojednih fakultativnih uslova koji se odnose na stručnu, tehničku i kadrovsku osposobljenost ne samo u svijetlu naše pojedinačne opaske pod 26, već i radi očite eliminacije niza ponuđača koji nemaju dvije do tri godine učešća na javnim nabavkama iz prostog razloga do tada nijesu ni postojali kao subjekti privređivanja. Zašto ih Zakon samo tom činjenicom eliminiše od mogućnosti učešća u postupku javne nabavke roba. Slično je i za javne nabavke usluga , odnosno radova.
28. Čl.73
Mora se precizno znati da li se postojanje uslova odnosi i na fakultativne uslove. Ne razumijemo uslijed čega dokazi ne mogu da budu stariji od 6 mjeseci do dana javnog otvaranja ponuda. Nije li to svojevrsna biznis barijera i dodatni nepotreban izdatak za ponuđača.
29. Čl. 74
u st.2 tč.3 i 6 su suštinski istovjetne, što treba učiniti izvjesnim. Čini se da treba brisati tč. 6.
30. Čl. 80
St.3 preispitati, kako ne bi bio osnov za diskriminaciju prema nekim ponuđačima usled propusta naručioca.
31. Čl. 82
U st.3 tč. 5 preispitati, imajući u vidu Zakon o kontroli državne pomoći, a posebno čl.6 st.2 tog Zakona.
32. Čl.91
Za st.4 treba normirati u čl. 156 prekršajnu sankciju, kako bi se zaštitio autoritet prijema i evidentiranja ponuda.
33. Čl.94
Kada je u pitanju neispravna ponuda cijenimo da postoji slučaj tzv. pravne praznine koji se odnosi na alternativnu ponudu iz čl. 79. S toga, precizno treba, razlučiti da li i takva ponuda može imati atribute neispravne ponude, i šta čini neispravnost takve ponude.
34. Čl. 95 st.1 je neprecizan i može biti izvor nepotrebnih konflikata u smislu da li je u pitanju dokaz koji konkretni naručilac posjeduje iz osnova ranijih kontakata, sa svojevremeno odabranim ponuđačem ili je u pitanju dokaz koji je pribavio ponuđač "iz drugih izvora". Čini se da bi samo autoritet zvaničnog državnog organa mogao da bude lokacija kod koje se mogu pribavljati dokazi o negativnim referencama.
35. Čl. 100 st.2
Data je norma po kojoj je naručilac obavezan Odluku po izboru najbolje ponude donijeti u roku utvrđenog u pozivu i tenderskom dokumentacijom. Međutim, u čl. 48 st.4 Nacrta, kao sadržaj tenderske dokumentacije, nije predviđen rok. S toga, predmetno ili dopuniti u čl. 48 st.4 ili st.2 ovog člana brisati. U st.1 ovog člana ispred riječi"ponuđačima" dodati riječ "svim".
U st. 8 brojku"1" zamjeniti brojkom "2".
36. Čl. 101 st. 6, 8
Propisano je da ponuđač dužan potpisati predlog ugovora u roku od 8 dana i vratiti ga naručiocu "zajedno sa garancijom za dobro izvršenje ugovora". Ova jezička sintagma nije u prethodnim članovima sadržajno određena (čl. 48 st.4 tč. 17, čl. 74 st.2 tč.3) te ostaje neodređenost iste.Bilo bi, s toga, korisno, navesti šta čini sadržaj odnosne sintagme. Time će se izbjeći proizvoljnosti i nesporazumi, odnsno mogući sporovi.
Za poštovanje odredbe st. 8 ovog člana treba propisati prekršajnu sankciju u čl. 156.
Cijenimo da bi trebalo dodati jedan novi stav koji bi kao obavezan sadržaj ugovora imao odredbu o raskidu istog, usled neispunjenja, promjenjenih okolnosti, nemogućnosti ispunjenja i sl. Ona može biti čak i upućujuća u smislu ukazivanja na shodnu primjenu odredaba Zakona o obligacionim odnosima.
37. Čl. 102, 103
Nama se čini da je mjesto odredaba ovih članova u odjeljku- Osnovne odredbe, te iste bi i trebalo "tamo" smjestiti, kao moguće članove 2a i 2b, a ovaj odjeljak početi sa čl. 104, uz izmjenu podnaslova.
38. Čl. 108
U st. 1 nema uslova, te je poziv u st. 5 bez osnova, i u čl. 24 st.1. je precizirano da se priznanje kvalifikacije podnosiocima prijave za istu vrši na osnovu prethodno određenih uslova u pozivu za javno nadmetanje i tehničku dokumentaciju .
39. Čl.116
Treba preispitati. Izvještaj iz čl. 115 može biti necjelovit-ne sadrži naznake svih postupaka i naznačenih ugovora. Dodatni podaci i informacije, kako su u čl.116 naznačeni izlaze iz okvira izvještavanja i predstavljaju svojevsrnu nepredviđenu kontrolu, a očiti su primjer diskrecionog prava, što treba izbjegavati. Zato postoje drugi mehanizmi u samom Zakonu, te ovaj ne bi trebalo normirati. Međutim, za ogrešenje o ovu normu je propisana prekršajna sankcija u čl. 156 tč.22.
40. Čl.122 st.3
Aktivna legitimacija u postupku zaštite prava data je i nadležnom organu uprave. To je, saglasno čl. 2 st.2 Nacrta, organ uprave nadležan za poslove javnih nabavki. Nejasno je, s toga kako onaj koji pruža zaštitu istovremeno može izjaviti žalbu i to samom sebi. Nama se čini da bi ovo trebalo brisati, smatrajući predloženo omaškom.
41. Čl. 124 st.2
Pravilo da žalba prekida sve dalje aktivnosti naručioca ozbiljno se dovodi u pitanje, budući da se daju diskreciona prava Državnoj komisiji da može odobriti nastavak postupka javne nabavke " na obrazloženi zahtjev naručioca". Ne sumnjamo da kod određenog broja ponuđača ima zloupotreba putem prekida postupka javne nabavke. To bi trebalo sankcionisati ovim Zakonom, kako ponuđač ne bi, kada za to nema potrebe prekidom postupka i praktično štetio naručioca. Međutim, usled nepoznatih kriterijuma, očite selektivnosti u pristupu problema odobrenja nastavka postupka javne nabavke ima se prizvuk svojevrsnog uticaja na samostalnost i nezavisan rad Državne komisije.
41. Čl. 125
Trebalo bi precizirati da li je Državna komisija pravno lice, i koja akta donosi (statut i sl.) jer je i ona potrošačka jedinica, saglasno Zakonu o budžetu.
42. Čl. 126
Saglasno opštoj primjedbi pod 8, otvara se pitanje zašto se sastav Komisije ne bi formirao na osnovu konkursa, čijeg bi jednog člana dala i reprezentativna institucija poslodavaca. Ne zna se da li članovi Komisije mogu biti birani osim jedanput (za koji se takođe ne zna koliko je vremenski oročen) još neki put i koji je ukupan broj mandata u povodu izbora.
43. Čl.127
Tč. 4 dato je diskreciono pravo po kojem sama Državna komisija odlučuje o troškovima postupka zaštite prava. Nije sporno da postupak zaštite prava uzrokuje troškove, ali o istim mora postojati unaprijed normiran akt sa odgovarajućim stepenom kontrole, odnosno saglasnosti, naročito, ako se u postupku zaštite prava uzrokuju i troškovi vještaka i sl.
44. Čl. 128
Poslije st.1 dodati novi st.2 koji bi trebalo da glasi: " Predsjednik i član Državne komisije ne mogu se uzdržati od glasanja".
45. Čl. 129 st.3
Na akt o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta stručne službe Dražvne komisije trebalo bi da neki subjekat daje saglasnost.
46. Čl. 130
Isti bi trebalo preformulisati. Najpre, u st.1 riječi "može prestati, odnosno mogu biti razrješeni dužnosti" zamjeniti riječima "prestaje mandat, odnosno razrješava se dužnosti" za prva četiri slučaja.
Slučaj 5) iz st.1 se bitno razlikuje i mora biti "lociran" u st.2.
47. Čl. 132 st.5
Treba pojasniti, budući da se ne zna da li je u pitanju odgovornost naručioca , kao subjekta, ili odgovornog lica (i kojeg) kod naručioca.
48. Čl. 133
Razjasniti u odnosu na čl. 124, kako bi se izbjegle situacije nesporazuma. Očito je u pitanju, ničim kontrolisano diskreciono pravo Državne komisije. Postavlja se pitanje koje su to javne nabavke, kojima se ugrožava pitanje interes Crne Gore, i da li o tome neko unaprijed treba da utvrdi "pravila igre".
49. Čl. 134
Treba precizirati, imajući u vidu odredbe čl. 128.
50. Čl. 136 st.2
Nejasan poziv na čl. 139 Nacrta, te predmetni član treba učiniti jasnim, imajući u vidu da čl.139 uređuje samo slučaj predaje žalbe, odnosno dostavu dokumenata povodom žalbe.
51. Čl.140
Za ogrešenje o ovom članu nije propisana čl. 156 prekršajna sankcija. Zašto?
52. Čl. 147
Preispitati pitanje ko će, imajući u vidu odredbe čl. 101, pristati u odnosu na rizik da ga Državna komisija dovede u situaciju da poništi konačnu odluku u roku od 6 mjeseci nakon njegovog izbora. Dalje pitanje: ko će nadoknaditi materijalnu i nematerijalnu štetu usled ovog opasnog diskrecionog prava. Posebno je nejasna, za ovaj slučaj, sintagma "ako je odlukom povređeno materijalno pravo". Zašto bi tu postupala Državna komisija, a ne naručilac?
53. Čl. 148
Formulisati u zavisnoti pojedinačne primjedbe pod 52.
54. Čl. 152
Razjasniti tč.5 u odnosu na čl. 101 st. 6. i 7.
Razjasniti tč.6 u odnosu na čl. 132.
Razjasniti tč.7.
55. Čl. 153
Bilo bi korisno u st.1 riječi "nadležni organ uprave" zamjeniti riječima "ministarstvo nadležno za poslove javnih nabavki".
56. Čl. 159
Normirano je da Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki, imenovana na osnovu odredbi važećeg Zakona, nastavlja sa radom.
Međutim, ne zna se kada treba da "startuje" sastav Državne komisije , saglasno čl. 126 st.1. Sve ovo i saglasno našoj opštoj primjedbi pod 8.
57. Čl. 162
Rok od 90 dana predviđen ovim članom, bar tako upozorava iskustvo, je isuviše kratak, te bi ga trebalo pomjeriti na 6 mjeseci.
III ZAKLJUČNE:
U uvjerenju smo da će saopšteni predlozi, primjedbe i sugestije biti predmet ozbiljne pažnje nadležnih institucija.
Saopšteno ovim aktom, ima za cilj samo i jedino – donošenje što kvalitetnijeg teksta predmetnog Zakona.
UPCG će, i dalje, aktivno partcipirati u procedurama povodom realizacije odnosnog zakonskog projekta.
U interesu svojih članova, UPCG će gore navedene predloge, primjedbe i sugestije postaviti na internet stranici Unije poslodavaca Crne Gore.
Unija poslodavaca Crne Gore
Obradio:
Branislav Begović, dipl.pr.