Utvrđivanje Predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu od strane Vlade CG od 23.06.2011.god,. povod je da Unija poslodavaca Crne gore (UPCG), u ovoj izuzetno važnoj oblasti odnosa, još jedan put potencira svoje stavove, kako slijedi:
1. Ishod poželjnog socijalnog dijaloga u Crnoj Gori treba da je rezultanta po kojoj bilo koji od socijalnih partnera odnosni zakonski projekat ne može smatrati sopstvenom pobjedom ili sopstvenim porazom u odnosu na druge učesnike tog socijalnom dijaloga, ili obrnuto.
Uređenje odnosa u predmetnoj stvari ne trpi isključivosti, već treba da ide u pravcu poželjnih i realnih kompromisa, kao ishoda date stvarnosti u CG.
2. Poštujući principe socijalnog dijaloga sa partnerima, te poželjnog kompromisnog uređenja odnosa sa ciljem njihovog unapređenja u odnosu na postojeća rješenja, povod je da UPCG i ovom prilikom markira normativna unapređenja sadržana u utvrđenom Predlogu zakona:
- detaljnija razrada pojmovnog oblika zabrane diskriminacije;
- definicija zlostavljanja na radnom mjestu (mobinga) koja na pouzdaniji način odnosni fenomen čini pristupačnijim za neposrednu primjenu;
- dobra startna zaštita lica na radu koja percepiraju i odgovorno se bore protiv pošasti korupcije;
- unapređenje instituta roditeljskog odsustva kroz proširenje prava korišćenja istog i na oca djeteta;
- vremensko određenje ugovora o radu na određeno vrijeme na period od dvije godine, osim u slučajevima zamjene privremeno odsutnog, obavljanja sezonskih poslova ili rada na određenom projektu;
- pravna mogućnost privremenog ustupanja zaposlenih posredstvom posebnih agencija, po prvi put u Crnoj Gori;
- zakonsko određenje iznosa minimalne zarade na period od 6 mjeseci zarade, što utvrđuje Vlada CG, na predlog Socijalnog savjeta CG;
- novčana kazna, kao mjera povrede radnih obaveza, predlogom zakona je limitirana na iznos od 20% mjesečne zarade ostvarene u mjesecu kada je disciplinska odluka izrečena u trajanju od 1 do 3 mjeseca;
- brisanje ovlašćenja inspektoru rada da svojim rješenjem može odložiti akt poslodavca o otkazu ugovora o radu;
- nova rješenja kada otkaz ugovora o radu daje poslodavac (suština je da poslodavac to može učiniti bez provođenja disciplinskog postupka, čime se eliminišu dosadašnje procedure. Bitno je da je razlog upozorenja saglasan zakonom predviđenim slučajevima);
- otkaz ugovora o radu ne može biti pravovaljan ako su, kao razlozi za isti, navedeni razlozi koje Zakon ne smatra opravdanim slučejvima za otkaz ugovora o radu (bolest, nesreća na radu, profesionalno oboljenje, porodiljsko odsustvo, odnosno roditeljsko odustvo, mogući oblici diskriminacije po polu, jeziku, nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovesti, političkom uvjerenju i sl.)
- pravni institut otpremnine je primjeren ekonomskim mogućnostima poslodavaca u CG, tako što se visina iste prepoznaje sa najmanje 1/3 prosječne mjesečne zarade zaposlenom za svaku godinu rada kod tog poslodavca, s tim što ista ne može biti niža od tri prosječne mjesečne zarade, za prethodno polugodište u CG;
- revidiraju se odredbe o kolektivnim ugovorima i čine jasnijim za primjenu u praksi.
Pojedina ponuđena rješenja primjerenija su ambijentu tržišne privrede, što se u Uniji poslodavaca Crne Gore prepoznaje kao povoljan izazov za strane investitore budući da su procedure zasnivanja i prestanka radnog odnosa "oslobođene" suvišnih internih međuprocedura i akata. To čini tržište rada fleksibilnijim kako za poslodavce, tako i za one koji traže zaposlenje.
Ne umanjući značaj kompromisa socijalnih partnera u ponuđenim rješenjima, UPCG podsjeća da su u utvrđenom Predlogu zakona prisutna i dalje problematična rješenja, što će praksa vjerovatno i potvrditi, a koja se odnose na slučajeve:
- izostali ravnopravni tretman ugovora o radu na određeno u odnosu na ugovor o radu na neodređeno vrijeme, što poslodavcima povećava rizike promjene registrovane djelatnosti i upravljanja ljudskim resursima;
- zadržavanje instituta minulog rada kao elementa zarade, iako isti predstavlja recidiv prošlog vremena;
- praktična primenljivost obaveze poslodavca da pisani ugovor o radu mora biti "lociran" na mjestu gdje radnik i realizuje rad, iako se ta činjenica brzo može provjeriti i na drugi način;
- neprimjerena prekršajna kaznena politika za poslodavce, obzirom da preko 95% privredne zbilje u Crnoj Gori čine mikro, mala i srednja privredna društva. Provođenjem iste, indirektno se može dovesti u pitanje poslovni opstanak privrednih subjekata.
Imajući u vidu da je radno pravo podložno konstantnoj evoluciji, UPCG očekuje da će reforme koje su u ovom ciklusu, zbog kompromisnih rješenja, možda i izostale, biti nastavljene u narednom periodu – kroz izradu novog zakonskog teksta.
Generalni sekretarijat UPCG