Rubrika "Ekonomija", DN DAN

Predsjednik UPCG Predrag Mitrović o sporoj gradnji saobraćajne infrastrukture

NEKO MORA DA ODGOVARA ZA AUTOPUT

UPCG insistira da se pokrene odgovornost nadležnih organa i pojedinaca za sporu realizaciju autoputa Bar- Boljare i obnove pruge Bar-Beograd, ističe Mitrović

Krajnje je vrijeme da napustimo praksu favorizovanja investitora koji po niskim cijenama kupuju fabrike i kompanije u stečaju i počnemo sa stvaranjem uslova za smanjenje procedura za dobijanje građevinskih i drugih dozvola, adekvatno pravno okruženje i strateški pristup privlačenju stranih ulagača. UPCG insistira da se pokrene odgovornost nadležnih organa i pojedinaca za sporu realizaciju krucijalnih infrastrukturnih projekata u Crnoj Gori, kao što su Jadransko- jonska magistrala, autoput Bar - Boljare, rekonstrukcija željezničke pruge Bar - Beograd, sistemi za prečišćavanje otpadnih voda i deponija za odlaganje otpada. Značajno se kasni i sa donošenjem odluke o početku gradnje novog izvora struje, kao i sa usvajanjem adekvatnih zakonskih rješenja za mikro i male hidroelektrane, za čiju izgradnju su koncesije odavno date. Pošto se o svemu navedenom još uvijek samo priča, a ništa ne preduzima, UPCG ponovo podsjeća na potrebu hitnog rješavanja navedenih pitanja, izjavio je u intervjuu "Danu" predsjednik Unije poslodavaca Predrag Mitrović.

Pohvalio je najavljeno ukidanje eko-takse, za koju kaže da je predstavljala biznis barijeru privrednicima, "ali i postavljala znak pitanja na opravdanost i namjensko trošenje prihoda ostvarenih po tom osnovu".

- UPCG raspolaže podacima da i sredstva koja se obračunavaju i plaćaju na teret poslodavca, kao što su posebni doprinosi za Fond rada i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, nijesu u potpunosti namjenski iskorišćena, odnosno da su usmjerena na podmirivanje drugih potreba javne potrošnje - naveo je Mitrović.

Jesu li na mjestu premijerove kritike na račun vaše produktivnosti?

- Ne, jer za lošu produktivnost najmanju krivicu snose poslodavci. Teret za nisku produktivnost privrednika prije svega snose odgovorni za stvaranje dobrog poslovnog ambijenta. Dok je crnogorski poslodavac, u vrijeme ekonomske i finansijske krize, bio prepušten sam sebi, nadležne institucije i organi na nacionalnom i lokalnom nivou nijesu uradile mnogo da mu olakšaju poslovanje. Problemi nelikvidnosti, neriješeni dužničko-povjerilački odnosi među privrednicima, ali i u njihovom odnosu sa državom, nelojalna konkurencija, fiskalno opterećenje, a naročito brojne lokalne naknade, takse i druga davanja, uz smanjen obim poslovanja i pad prihoda koji je uzrokovao višak zaposlenih, preko noći su postali stvarnost većeg broja crnogorskih kompanija. Prethodni period je predstavljao svojevrsnu borbu za opstanak privrednika, posebno iz sektora preduzetništva i malih i srednjih preduzeća. Poslodavci predstavljaju "motor" koji može da doprinose izlasku Crne Gore iz krize, ali to ne mogu sami. Potrebne su dodatne relaksirajuće mjere u cilju smanjenja poreza, doprinosa i ostalih troškova finansiranja biznisa. U cijelom procesu ključnu ulogu ima vlada kao regulator uslova poslovanja i donosilac politika kojima se propisuju i uređuju uslovi za obavljanje biznisa. UPCG i privredni subjekti jesu za poštovanje pravila poslovanja, tako da se od države očekuje da konačno uposli svoj inače glomazan, skup i neefikasan aparat čije finansiranje, što svi znamo, pada na teret ovako oslabljene privrede. Pošto očigledno nema namjeru da ga smanji, poslodavci od države očekuju da bar uposli svoju administraciju na nacionalnom i lokalnom nivou u korist privrede, građana i cjelokupnog društva, u smislu veće efikasnosti i efektivnosti.

Koje mjere za poboljšanje poslovnog ambijenta predlažete i koliko je vlada do sad imala sluha da uvaži vaše inicijative?

- Podsjetiću da je UPCG vrlo aktivna u predlaganju mjera i modaliteta rješenja, što potvrđuju i brojne preporuke koje smo u prethodnom periodu dali povodom više zakonskih projekata, a koje su svoju opravdanost potvrdile kroz praktično istovjetne preporuke kompetentnih međunarodnih subjekata, poput Svjetske banke. Nažalost, domaća stručnost i znanje se u ovoj zemlji teško priznaju, tako da nadležni organi, zbog nespremnosti vlade, nijesu pokazali dovoljno razumijevanja da prihvate naše preporuke. Zato ne čude dosadašnji rezultati "giljotine propisa", koji ne uvjeravaju u bitnije unapređenje pravnog i poslovnog ambijenta.

UPCG prepoznaje i određene nejasnoće u strateškom pravcu razvoja Crne Gore, posebno po pitanju neprepoznavanja komplementarnosti turizma i poljoprivrede, kao i potrebe pružanja jače podrške ovim sektorima. Predlažemo da se prilikom koncipiranja budžeta uzmu u obzir mnogo veća sredstva za njihov razvoj, posebno ako se ima u vidu značaj sektora agrara za ukupni razvoj, kao i uloga koju ima po pitanju supstitucije uvoza prehrambenih proizvoda. Činjenica je da agrar predstavlja značajan segment ukupnog izvoza, u praksi poznat kao "nevidljivi izvoz" kroz turizam.

Uredbe pojedinih lokalnih samouprava postale su kamen spoticanja poslovanju privrednika i razvoju preduzetništva. Njihov model rada je jednostavan - u cilju finansiranja glomaznog administrativnog aparata one kontinuirano uvode nove, ili povećavaju postojeće dažbine i time guše poslovni ambijent. Imajući u vidu trenutno stanje u privredi, prosto mi je nejasna ovolika inertnost u rješavanju pitanja koje Crnu Goru predstavljaju kao državu sa prevelikom, skupom i neefikasnom upravom. Zato u trenutku kad blokada privrednih računa postaje stanje, a ne rijedak slučaj, UPCG cijeni neophodnim da se hitno pristupi rješavanju nagomilanih problema u privredi. Krajnje je vrijeme da se prema brojki od oko 14.000 blokiranih preduzeća odnosimo kao poslednjoj opomeni, a ne jednom od niza statističkih podataka. To nijesu brojke, već poslovne jedinice koje pune državnu kasu i zapošljavaju članove naših porodica, rođake i prijatelje.

Neshvatljivo

Mitrović je istakao da je neshvatljivo što se pet godina nakon razdruživanja transfer novca iz Crne Gore u Srbiju obavlja preko stranih banaka.

- Direktan platni promet pri poslovanju između Crne Gore i Srbije ne postoji, iako je rješenje veoma jednostavno – banke u obje države treba da zaključe bilateralne ugovore o otvaranju računa, preko kojeg bi se plaćale poslovne transakcije. Time bi se prevazišla postojeća situacija koju karakteriše da privredni subjekti, uz visoke provizije koje im naplaćuju treće banke, treba da čekaju duže od dva dana da im novac "legne" na račun.

Kamate veće od zarade

Ko vodi ekonomsku politiku i kako komentarišete bezbrižan odnos banaka prema sudbini nacionalne privrede?

- Ne slažem se sa ocjenom da ekonomsku politiku države mogu i treba da vode potrošači. Ponuda i tražnja su u uzročno-posledičnoj vezi, u kojoj pravila igre diktiraju obje strane. Ponuda dolazi iz redova privrednih subjekata, tj. proizvoda i usluga iz njihovog asortimana, dok se na strani tražnje pojavljuju građani, drugi privredni subjekti i, naravno, država. Upravo je država ta koja treba da propiše, reguliše i prati učesnike u igri. Konačno, ona ima ulogu svojevrsnog sudije koji naplaćuje svoj posao od obje strane. Brine jedino što sudija sve češće zaboravlja da bez dobrog terena i jasnih pravila nema dobre utakmice, prodatih karata, ali ni navijača. Pitate se gdje su u svemu tome banke? Pitamo se i mi u UPCG. Svjedoci smo da je već duže otežan pristup kreditima. Uslovi kreditiranja su nepovoljni, kamate previsoke, zaduženost privrednih subjekata raste, a banke konstantno, što je paradoksalno, reklamiraju nove kreditne aranžmane koji nikako ne idu na ruku privrednicima, pogotovo malim i srednjim preduzećima. Došli smo u situaciju da je kamata koju banke obračunavaju i naplaćuju za plasirana sredstva veća od zarade koju preduzeća ostvaruju po osnovu posla finansiranog tim istim kreditom. Čini se da najznačajniji uticaj na kreiranje ekonomske politike imaju banke. Nažalost

Dvosmjerni instant otkazi

Objasnite zašto su samo neradnici protiv novog Zakona o radu.

UPCG i ostali socijalni partneri uključeni u rad radne grupe na izmjenama i dopunama Zakona o radu u prethodnom periodu su rekli sve. Naravno da je naš cilj u ovom projektu prije svega bila zaštita poslodavaca, ali podsjećam da se u Crnoj Gori često zanemaruje potreba zaštite kategorije zaposlenih koji savjesno i odgovorno obavljaju posao i pritom nose teret nerada, nedoličnog i problematičnog ponašanja dijela zaposlenih koje ću i ovog puta nazvati neradnicima. Zato naglašavam da od primjene novog zakonskog rješenja dobri i savjesni radnici ne treba da strahuju, posebno što takve radnike poslodavac nikad neće otpustiti. Međutim, ako počnemo od toga da zaposleni koji je nezadovoljan primanjima, uslovima rada ili odnosom poslodavca u svakom trenutku može da ga napusti i da otkaz, sasvim je realno i opravdano očekivati da i poslodavac u sličnoj situaciji ima istu mogućnost.

S.Goranović