Stoga, UPCG poziva predlagača Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, socijalne partnere i parlamentarne predstavnike da, vodeći računa i o svojoj ulozi i interesima onih koje zastupaju, pomognu da konačna odluka o usvajanju Predloga Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti počiva na dobrom duhu socijalnog dijaloga, poštovanju pravnog sistema i pravila struke, konzistentnosti i usaglašenosti odredbi predloženog rješenja sa Zakonom o radu i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, kao i odgovornog vođenja socijalne politike, a uz samo jedan cilj – da se ispunjenjem očekivanja svih segmenata crnogorskog društva pomogne daljem napretku Crne Gore.
Kao krovna, reprezentativna poslodavačka organizacija i partner u socijalnom dijalogu sa Vladom i sindikatom, u nastavku slijede primjedbe i sugestije UPCG na Predlog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, pri čemu fokus stavljamo na odredbe koje se odnose na poslovanje privrednih subjekata, odnosno na njihov negativan uticaj po ukupan poslovni ambijent u Crnoj Gori.
Primjedbe i sugestije UPCG su:
- Sistematizacija važećeg zakonskog teksta (a naročito poglavlja III) znatno je konciznija od rješenja koja su data u navedenom Predlogu zakona. Stoga je potrebno dodatno razmotri mogućnost da se zadrži postojeći koncept, uz izvjesne korekcije.
- Odredbe Predloga Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti su u direktnoj suprotnosti sa odredbama Zakona o radu i Zakona o zdravstvenom osiguranju, pri čemu treba imati u vidu da su isti usaglašeni i sa preuzetim međunarodnim standardima. Ovim se narušava konzistentnost pravnog sistema koji, poštujući pravila struke, uslovljava postojanje međusobne usklađenosti propisa (svaki pojedinačan propis mora biti regulisan u skladu sa drugim srodnim propisima) a koja je, u ovom slučaju, narušena.
- Po osnovu rješenja sadržanih u Predlogu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, država izmješta socijalnu politiku iz okvira svoje odgovornosti i prenosi je na nivo poslodavca, što je neprihvatljivo. Ovo naročito imajući u vidu da vođenje socijalne politike predstavlja obavezu države i u njenoj je nadležnosti da usvaja legislativu i sprovodi je na način da ista, između ostalog, pozitivno djeluje na zaštitu trudnica i porodilja i podstiče rast nataliteta. Stoga UPCG smatra neprihvatljivim da se refundacija sredstava utvrđuje u iznosu koji je manji od iznosa isplaćenih sredstava, naročito jer to predstavlja dodatan teret za poslodavce – naročito one koji svoje poslovanje, i u uslovima umanjene likvidnosti i poljuljane održivosti, obavljaju uz puno poštovanje zakonskih normi.
- U cilju eliminisanja mogućnosti zloupotrebe, UPCG predlaže rješenje kakvo, uz izvjesne razlike, poznaje i Zakon o zdravstvenom osiguranju – da se visina naknade zarade utvrđuje kao prosječna zarada zaposlenog za 12 mjeseci koje prethode mjesecu ostvarivanja prava na porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo. U tom smislu, za zaposlene koji su u radnom odnosu kod poslodavca kraće od 12 mjeseci, osnovica za naknadu zarade može biti prosječna zarada za 12 mjeseci kod tog poslodavca na sličnim poslovima, odnosno na poslovima koji zahtijevaju isti stepen stručne spreme kao za radno mjesto na koje je raspoređen zaposleni koji namjerava koristiti odsustvo.
- Nije dobro da se problemima eventualne zloupotrebe od strane poslodavaca pristupa kao svojevrsnom pravilu. Ovo naročito ako imamo u vidu da institucije sistema, u ovom slučaju inspekcijski organi, postoje upravo da bi se subjekti-akteri njima i koristili. Stoga UPCG ima razloga da sumnja da je prilikom rada na predloženom zakonskom rješenju očito zanemarena uloga, ali i odgovornost koju inspekcijski organi imaju po pitanju vršenja kontrole i sankcionisanja svih konkretnih devijacija poslodavaca, odnosno preduzetnika. Dakle, umjesto što teret socijalnih davanja prebacuje na poslodavce (i to na one koji odgovorno ispunjavaju svoje zakonske obaveze), država treba da odgovori na pitanja: Zašto inspekcijski organi ne rade svoj posao? Zašto i oni i država ne koriste mehanizme koji već postoje?
Sve navedene primjedbe i sugestije UPCG je još u novembru 2012.god uputila Ministarstvu rada i socijalnog staranja, izrazivši time svoje mišljenje o Predlogu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti koji joj je ministarstvo prethodno dostavilo na uvid i razmatranje (21.10.2012.god).
UPCG još jednom podsjeća predlagača zakona da upravo u ovom veoma teškom trenutku za crnogorsku privredu ima posebnu odgovornost prema onima koji privređuju, zapošljavaju i pune budžet. Zato pitanjima povećanja nataliteta i socijalne podrške porodicama (iz osnova socijalne i dječje zaštite) treba da se bavi država – ali ne preko leđa poslodavaca i "zahvatanjem" iz njihovog džepa.