U cilju upoznavanja crnogorske javnosti sa novinama koje donosi predmetna regulativa, u nastavku slijede neki od komentara i sugestija koje je Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) dostavila resornom ministarstvu, u namjeri pružanja pomoći da se ista uredi na način koji obezbjeđuje funkcionalnu i finansijsku stabilnost zdravstvenog sistema i poboljšanje kvaliteta zakonskih normi koje regulišu sistem zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja građana.

Komentari i sugestije UPCG na Predlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti

UPCG je u prethodnom periodu više puta isticala svoje protivljenje po pojedinim zakonskim rješenjima – u toku pripreme samog zakonskog projekta (u saradnji sa svojim kolektivnim članom - Udruženjem doktora medicine privatne prakse Crne Gore), na sjednicama Socijalnog savjeta i sjednicama Savjeta za unapređenje poslovnog ambijenta, regulatornih i strukturnih reformi, kao i na javnoj raspravi. Međutim, ni preduzete aktivnosti ni zajednički sastanci sa predstavnicima Ministarstva zdravlja nisu rezultirali usvajanjem argumentovanih primjedbi i sugestija UPCG iako su iste, između ostalog, upućivale i na izvjesnu neusklađenost Predloga zakona sa pravima zajemčenim Ustavom CG, Zakonom o privrednim društvima, Zakonom o radu, Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu, Zakonom o strancima, Zakonom o upravnom postupku, te mnogim drugim u čiji domen ovaj zakonski tekst direktno ili indirektno „zalazi“. Ipak, UPCG ovom prilikom ukazuje samo na sledeće:

- Predloženi zakonski tekst zadržava anahroni pristup, u smislu da ne tretira na odgovarajući način privatne zdravstvene ustanove i njihovu ulogu u ukupnom sistemu zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Identifikovani problemi se ogledaju u brojnim ograničenjima i tih ustanova i ljekara koji su u njima zaposleni ili angažovani (kako u pogledu odrađivanja pripravničkog staža, dobijanja specijalizacije, radnog angažovanja kod drugog poslodavca u smislu dopunskog rada, tako i u pogledu izdavanja recepata, upucivanja pacijenata na dalje lijecenje itd.

- UPCG smatra da ne bi trebalo da postoji nijedan opravdan razlog da se ne omoguci i privatnoj zdravstvenoj ustanovi da podstice svog zaposlenog na dalje strucno usavršavanje - ukoliko ona to smatra opravdanim I u skladu je sa ukazanom potrebom za odredenim profilom zdravstvenih radnika. Osim što daje podstrek zapošljavanju mladog kadra u privatnim zdravstvenim ustanovama, to bi, po predlogu Udruženja doktora medicine privatne prakse, padalo na teret privatnih zdravstvenih ustanova, a ne na teret budžeta Crne Gore. Takođe, treba podsjetiti da poslovanje u privatnoj zdravstvenoj ustanovi treba da se oslanja i na Zakon o privrednim društvima, što je u ovom Predlogu po pojedinim pitanjima izostalo.

- UPCG se oštro protivi normama u dijelu zabrane dopunskog rada u privatnim zdravstvenim ustanovama od strane zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika koji su zaposleni u javnom sektoru. Zakonsko rješenje ne korespondira sa Ustavom zagarantovanim pravom na rad i na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, koji pripadaju korpusu ljudskih prava i sloboda. UPCG podsjeća da je upravo to predstavljalo jedan od argumenata za brisanje potrebne saglasnosti poslodavaca za zasnivanje dopunskog rada kod drugog poslodavaca iz Zakona o radu - 2011. god. Umjesto da se na pravi način obračunaju sa onima koji izbjegavaju svoje obaveze za vrijeme vršenja posla u javnoj zdravstvenoj ustanovi, a što je ključni argument predlagača za ovakvo zakonsko rješenje, uvodi se potpuna zabrana dopunskog rada ljekarima i ostalom medicinskom osoblju u privatnom zdravstvenim ustanovama. S druge strane, dozvoljava se pojedinim zdravstvenim radnicima da obavljaju takav rad u školama srednjeg obrazovanja, pravnim licima koja vrše poslove dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije i dr. Ovim se u neravnopravan položaj, u odnosu na druge profesije, dovode i sve privatne zdravstvene ustanove koje imaju potrebu za zapošljavanjem zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika u dopunskom radu - ne samo doktora, već i medicinskog osoblja. Nažalost, obrađivač teksta se u obrazloženju nije bavio razlozima uvođenja ovako rigidnih zakonskih odredbi, iako se njima samo jedna profesija stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na sve druge.

Komentari i sugestije UPCG na Predlog Zakona o zdravstvenom osiguranju

Iako su u tekstu Nacrta uočeni neki nomotehnički nedostaci, od „nedorečenih“ normi, neusklađenosti sa drugim propisima, izvesna odstupanja od Pravno-tehničkih pravila za izradu propisa, kao i određena veoma upitna opredjeljenja predlagača, UPCG u nastavku akcentuje samo one norme koje imaju direktan uticaj na troškove poslodavaca, odnosno koje za njih predstavljaju finansijsko opterećenje.

- Pojedine odredbe stvaraju utisak da se teret finansiranja zdravstvene zaštite dodatno prebacuje na teret poslodavca i to u mjeri većoj od one koja je prisutna u komparativnoj praksi. Naime, u zemljama regiona i EU naknade zarada za vrijeme privremene spriječenosti za rad padaju na teret poslodavca za mnogo kraći vremenski period nego što je to slučaj u Crnoj Gori, a što egzistira već dugo u našem sistemu zdravstvenog osiguranja (Ukrajina - 5 radnih dana, Kipar - 3 radna dana, Albanija - 14 radna dana, Makedonija/Srbija/BiH - 30 kalendarskih dana, Hrvatska - 42 kalendarska dana).

- Dodatno opterećenje poslodavaca UPCG vidi i u novim odredbama kojima se isplata naknade zarade, usljed privremene spriječenosti za rad zbog održavanja trududnoće, od prvog dana odsutva sa rada prebacuje na poslodavca, a koja je po važećem zakonskom rješenju isplaćivana na teret Fonda. UPCG upozorava da navedeno rješenje može izazvati probleme u zapošljavanju žena u reproduktivnom periodu. Takođe, treba imati u vidu praksu koja pokazuje, a vjerujemo da Fond i Ministarstvo raspolažu takvim podacima, da je u Crnoj Gori prisutan izuzetno velik broj bolovanja usljed održavanja trudnoće. Radi se o zabrinjavajućim podacima koji upućuju na potrebu da se utvrdi uzrok takvoj pojavi – bilo da se radi o stvarno ugroženim trudnoćama i zdravlju trudnica, bilo da se radi o mogućim zloupotrebama prava ili ovlašćenja (i od strane zaposlenih i ljekara).

- Ovim zakonskim tekstom (kao i podzakonskim aktima i drugim propisima iz oblasti radnih odnosa) treba urediti i dodatne mehanizme kontrole osnovanosti privremene spriječenosti za rad (bolovanja) do 60 dana, što u ovom Nacrtu nije slučaj. Iako postoje brojne indicije da se u okviru ove kategorije bolovanja vrše najčešće zloupotrebe tog prava (i od strane zaposlenih i ljekara), UPCG smatra da nadležne institucije ne prate njihovu učestalost zato što troškovi naknada zarada za taj period padaju na teret poslodavca, odnosno ne opterećuju sredstva Fonda. Naime, uređivanjem prethodno opisanog problema uštedjela bi se značajna sredstva samog Fonda za zdravstveno osiguranje koja bi mogla biti iskorišćena za kvalitetniju zdravstvenu zaštitu lica kojima je ona zaista potrebna (kroz nabavku kvalitetnije opreme i ljekova, zapošljavanje i usavršavanje potrebnih kadrova itd.), smanjili troškovi poslodavcima koji su suočeni sa problemom zloupotrebe bolovanja, te zaštitili svi oni zaposleni koji trpe zbog neosnovanog odsustva svojih kolega (oni koji vrše zloupotrebu).

Generalni sekreatarijat UPCG